ODRŽAN 41. KATEHETSKI DAN ZADARSKE NADBISKUPIJE

Četrdeset i prvi Katehetski dan Zadarske nadbiskupije u pastoralnom centru župe Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru okupio je svećenike, redovništvo, bogoslove, vjeroučitelje i župne katehete Zadarske nadbiskupije u četvrtak 31. kolovoza. Predavanja o temama ‘Tvrda besjeda? O kršćanskom navještaju danas’ i ‘Očinstvo i majčinstvo kao ‘kućna Crkva’ danas’ održao je dr. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu i voditelj Katedre dogmatske teologije. Dr. Raguž je razložio četiri smjernice za navještaj, odnosno katehezu. Prva i najvažnija smjernica za navještaj je ljubav prema Svetom Pismu.

„To možda zvuči čudno jer smo studirali teologiju i bavimo se Svetim Pismom. No, već duže vrijeme primjećujem kod nas svećenika, biskupa, vjeroučitelja, kako Sveto Pismo nije srce teologije ni navještaja. Kao da su nam biblijske znanosti i velik broj njihovog istraživanja otuđile Sveto Pismo te mu više ne pristupamo kao središtu našeg života, duhovnosti, teologije i navještaja“ upozorio je dr. Raguž, izražavajući žal zbog pojave određenog nepovjerenja prema Svetom Pismu: „Više vjerujemo sociološkim, filozofijskim i nekim drugim analizama“. Predavač je istaknuo i da navještaj nije terapija duše, kao ni da se navjestitelj Božje riječi ne bavi prvenstveno dnevnim pitanjima iz politike, društva.

„Sveto Pismo koje bi trebalo biti središte našeg navještaja, sili nas da se bavimo ponajprije samim Bogom. Onim što je uvijek i što će uvijek biti. Bogom Isusa Krista“ rekao je dr. Raguž, upozorivšI:  „Postoji opasnost da se dogodi, a to se već i dogodilo, da su novinari postali biskupi, oni koji određuju što će biti, ali da su, kako kaže jedan mislilac, biskupi, svećenici, vjeroučitelji su postali novinari. Dakle, oni koji se bave   dnevnim pitanjima, društvenim, političkim, gdje dobivate dojam da je Božja riječ stavljena po strani. Da se više nitko ne bavi Božjom riječju i aktualnošću Božje riječi“.

Razlog je taj „što više ne promatramo Pismo kao središte navještaja teologije i duhovnosti, nemamo povjerenja prema Svetom Pismu i radije se odlučujemo baviti dnevnim pitanjima, koja su dakako važna. No ne mogu biti najvažnija. U tom smislu, ljubav prema Svetom Pismu nas, između ostaloga, poziva na odmak od medijskoga. Ljubav prema Svetom Pismu nas goni da se koncentriramo na bitno, na duhovno. Na samoga Boga, a ne na neka dnevna politička ili druga pitanja. K tomu, Sveto Pismo nas tjera da dobijemo profil navještaja, da nam cijeli navještaj dobije određenu formu, oblik“ rekao je dr. Raguž, upozorivši kako današnji navještaj nema forme, zbog bavljenja sporednim pitanjima, što se očituje u katehezi, nagovorima.

„Dakle, otkriti duhovno. Ljudski život kao takav je nerazrješiv. I ne smijemo si umišljati da svojim socijalnim, političkim programima možemo razriješiti dramu ljudskog života. Odgovor na tu dramu nisu naši programi, već Isus Krist, zajedništvo s njim, s Presvetim Trojstvom. Ljubav prema Svetom pismu će nam omogućiti da izađemo iz bezličnosti. Propovijed mora proizlaziti iz Svetog Pisma, iz ljubavi prema Svetom Pismu“ poručio je dr. Raguž.

Druga smjernica je da se ljubav prema Božjoj riječi mora događati u zajedništvu s onima kojima se ona naviješta. U zajedništvu s vjernicima, s djecom u školi. „Kao da nam Duh Sveti bolje razotkriva Sveto Pismo zato što ga želimo prenijeti drugima. Ključno je da Sveto Pismo stavljamo u službu ljubavi prema bližnjemu. Dakle, navještaj Svetog pisma se uvijek treba događati zbog drugih, zbog vjernika, zbog onih koji su mi dani“ istaknuo je dr. Raguž, nadovezujući na to treću smjernicu. Navještaj Božje riječi treba druge voditi prema središtu kršćanske vjere, a to je savez, tijelo, Crkva. Bračni savez, savez župne zajednice, konkretnog življenja vjere.

„Nije dovoljno njegovati vlastitu dušu, nutrinu. Potrebno je izaći iz sebe i susresti se s onim što je izvanjsko, a to je raspeti Isus Krist. To je zajednica Crkve. Naglasak više nije na ja i Bog u nutrini, već Bog i ja u zajednici Crkve. Naglasak je na poniznost, na sakramentima“ istaknuo je dr. Raguž, pozivajući se pritom na takvo iskustvo sv. Augustina, dodavši: „Dok ne dođemo na tu treću razinu, ostajemo u svom vlastitom egoističnom svijetu. Do istina vjere nekad brže dovodi izvanjska molitva krunice nego vlastito razmatranje, reflektiranje u svom uredu i sobi“ istaknuo je dr. Raguž. Naglasio je i da bi navještaj trebao biti jednostavan u sadržaju, načinu koji slijedi parabole, po uzoru na Krista.

„Središnji sadržaj našeg navještaja mora biti raspeti i uskrsli Krist. Navještaj ne smije biti politička, moralna, socijalna ni intelektualna stvarnost. U navještaju dodirujemo i te teme. Nažalost, moj je dojam da te teme dobiju preveliku prevagu u našem navještaju. Pa politiziramo, moraliziramo, intelektualiziramo ili se stalno bavimo socijalnim i društvenim pitanjima“ upozorio je dr. Raguž, istaknuvši da jednostavnost u navještaju podrazumijeva odmak od sebe samoga. Navjestitelj služi Božjoj riječi, nauku Crkve i pušta da se po njemu drugi stavlja u središte. Navještaj, sukladno evanđeoskim tekstovima, treba imati dimenziju trijeznoga, nenametljivog kazivanja Božje riječi, a ne afektiranje, pametovanje. Četvrta smjernica je tvrda besjeda.

„Navještaj mora imati dimenziju tvrdoće, skandaloznoga. Bog izabire ludo, ono što je nemoguće. Bog se utjelovljuje, iznenađuje nas, daje život za nas, što je dodatna ludost. Poruka cijelog Svetog Pisma je poruka Božje ludosti koja je drukčija od ljudske mudrosti. Kršćanska poruka navještaja ima dimenziju izazova protiv uobičajenog načina mišljenja i očekivanja. Razumijevanje kršćanske poruke pod vidom Božje ludosti izaziva, kako Pavao piše, sablazan, skandal. Ne da mi tražimo sablazan i skandal. Nego poruka je takva da ona izaziva. Božja riječ nosi u sebi križ. Navjestitelja tjera da računa s križem. Pravi navjestitelj će uvijek biti progonjen, neprihvaćen, u svijetu, a vrlo često i u Crkvi. Svi su sveci morali proći sito i rešeto, odbacivanje i sumnje unutar Crkve. Taj put mora proći i vjernik u Crkvi. Mi bismo htjeli kršćanstvo bez križa, kršćanstvo pljeska, medijsko kršćanstvo.

Onaj koji naviješta Kristovu poruku mora računati s progonstvima, da je sablazan drugima. Inače naviještamo, kaže Pavao, ljudsku mudrost, koja godi ljudima“ istaknuo je dr. Raguž. Također, navještaj donosi u sebi i dimenziju dogmatskoga, određene principe i počela. To dogmatsko se očituje i u Kristovom govoru, kad nastupa s ‘Ja vam kažem’. Tako treba biti. „Takav je nastup dokaz Kristovog božanstva, mesijanstva, Krist dolazi sa zahtjevom, to je Božja riječ. Dogmatsko u navještaju izaziva ljutnju kod onih koji su mudri u svijetu. Kod onih koji su maleni, ne izaziva bijes, nego propitivanje i traganje za onim što je Bog donio. Navještaj mora imati dogmatsku dimenziju koja zahtjeva poslušnost, a ne raspravu“ istaknuo je dr. Raguž.

U svom drugom predavanju, dr. Raguž je istaknuo da je jedan od uzroka krize obitelji kriza vjere u Boga kakav se objavljuje u Starom i Novom Zavjetu. A to je Bog saveza i vjernosti. „Bog nas iznenađuje jer želi sklopiti savez s čovjekom. On se time ponižava, spušta na nižu razinu. Ideja saveza pokazuje Boga kojemu je stalo do čovjeka, poniznog, milosrdnog Boga“ rekao je dr. Raguž, istaknuvši da u današnjem mentalitetu često prevladava ideologija vlastite sreće i samoostvarenja, nauštrb spasenja.

„Tamo gdje je u središtu život sreća, uspjeh, samoostvarenje, a ne spasenje, teško je govoriti o savezu, vjernosti, bračnom životu, obitelji. Zašto bih bio s nekim u braku, ako me to ne usrećuje? Zašto bih živio s nekim u određenoj zajednici, ako se tu ne ostvarujem? To je taj mentalitet govora o vlastitoj sreći i samoostvarenju koje se protivi kršćanskome, a to je spasenje. Nije pitanje jesam li ja prvenstveno samoostvaren ili nisam, sretan na toj nižoj razini, nego jesam li spašen. Živim li u skladu s onim što od mene očekuje Spasitelj“ istaknuo je dr. Raguž. Dimenzija saveza i vjernosti podrazumijeva i plodnost. „Bog Otac je odvijeka u sebi izlaženje, razdavanje, iskonsko darivanje, plodnost. Iz Boga kao vrela proizlazi Sin“ rekao je dr. Raguž. Dimenzije saveza i vjernosti u ljubavi shvaćene su kao agape. Ljubiti do kraja, stojim uz tebe, što košta da košta, to je dimenzija viteštva ljubavi.

Govoreći o krizi majčinstva, dr. Raguž je upozorio na tzv. demoniju majčinstva, što znači raspolaganje životom bez Boga. „Djeca su moje vlasništvo, ne Božje. Gubi se dimenzija primalačkoga, određenosti u drugome i poslušnosti. Opasnost je da roditeljica života postane božica života, želi raspolagati životom bez Boga i drugoga“ upozorio je dr. Raguž. Opasnost je i kad se žena počne isključivo baviti sobom, uz gubitak dimenzije hraniteljice, brige za drugoga; da vrijeme provodi baveći se isključivo sobom i svojim potrebama.

Svjedoci smo i nestanka pobožne žene i određene vulgarizacije žene, kad žena stvarima više ne pristupa iznutra, nije nositeljica intime, nutarnjeg života. „Čovjeku je potrebna moćna riječ, traži moćnu riječ, ne banalnu. Moćna riječ se ne nalazi u nama i izvan nas, nego u Svetom Pismu, odnosno u Kristovoj riječi i riječi Crkve. Neka nas više nadahnjuje moćna riječ koja se nalazi u Svetom Pismu i imajmo povjerenja u nju“ zaključio je dr. Raguž.

Nakon predavanja održane su radionice o temama: Prisutnost Sv. Pisma u katehezi, vjeronauku i navještaju; Stil govora o Bogu: Jednostavnost? Moraliziranje? Pametovanje? Politizacija?; Sablazan i ludost kršćanskog navještaja danas?; Kriza obitelji kao kriza vjere u Boga; Kriza muškarca kao kriza vjere u Boga Oca i Kriza žene kao kriza vjere Blažene Djevice i Crkve.

Uvodnu riječ uputio je i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, rekavši da odabir teme Katehetskog dana sudionike suočava s ‘kruhom svagdašnjim’. “Redovito smo na Katehetskom danu imali teme i područja kako produbiti znanje ili poznavanje biblijskih sadržaja i likova te kako to znanje prenijeti drugima. Ovaj put, čini mi se da se moramo osobno suočiti s ‘tvrdom’ realnošću naviještanja Riječi. Ili, kako bi se ovdje reklo, Ovo toka mene – nas” rekao je don Gašpar, potaknuvši prisutne pitanjem “koja je snaga pokrenula njihov poziv da budu svjedoci Božje ljubavi konkretnom čovjeku u zamornom poslu”.

“Znamo koliko smo umorni i kako posrćemo. Zato je svećeniku, nadasve, potrebna visoka duhovnost. “Ali onima što se u Jahvu uzdaju, snaga im se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne umaraju se (Iz 40,31)” rekao je don Gašpar, poželjevši da dušebrižništvo otvori oko i uho za Boga čija zadnja riječ u Bibliji glasi “Evo, sve činim novo” (Otk 21,5).

“Želim  da nas u našem evangelizacijskom djelovanju trajno nadahnjuje i prati Riječ Tijelom postala – Isus Krist. A mi imamo misao Kristovu (1 Kor 2,16). Naš odgovor na sadašnju krizu vjere, stoga, treba crpsti samo iz punine Istine i istu punu Istinu misionarskom praksom naviještati. Dok prigibamo koljena pred Ocem od kojega proizlaze svako očinstvo i majčinstvo, neka nam da ojačati se po njegovom Duhu za unutarnjeg čovjeka (usp Ef 3,14-15). Snagom njegove istine naviještamo čovjeku našeg doba da shvati kolika su dobra brak, obitelj i život, koliku opasnost predstavlja nepoštovanje tih stvarnosti i podcjenjivanje vrhunskih vrednota koje utemeljuju obitelj i ljudsko dostojanstvo” rekao je don Gašpar Dodić.

Susret je završen molitvom Srednjeg časa koju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U nagovoru je istaknuo da je važna ljubav prema Svetom Pismu, Božjoj riječi koju se otkriva i  produbljuje u zajedništvu, a ono je ugroženo i u krizi. „Moramo se boriti protiv sebičnosti, moramo izaći izvan sebe i pokušati živjeti za druge. Ideologija egoizma je na vrhuncu. Kao da je cilj života, ostvari se. Sve ću učiniti da se ostvarim, makar i preko tuđih leđa. Ta opasna ideologija razara zajedništvo koje Bog preko svog sina Isusa, nakon što je ono razbijeno od praroditelja, pokušava ponovno uspostaviti. I žrtvovati sebe kako bi to zajedništvo stvorio“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da treba pomoći obiteljima da otkriju ljepotu zajedništva u kojem svatko ima svoju ulogu te treba pomoći vratiti molitvu u obitelj.

Nadbiskup je izrazio podršku radu vjeroučitelja, svećenika i odgojitelja rekavši da je to odgovoran posao. „Ne bojte se i ne dajte se smesti usprkos svim izazovima. Mandatom biskupa predstavljate Crkvu u svom poslanju i budite svjesni svega što vam Crkva povjerava. Zahvalimo Bogu za milost što možemo u ovom vremenu formirati društvo temeljem evanđeoskih načela. Mi smo pozvani govoriti, poslani smo svjedočiti, ovlašteni smo djelima pokazati povjerenje Boga koji vodi povijest“ potaknuo je nadbiskup Puljić u nagovoru.

 

Ines Grbić

(preuzeto sa: http://www.zadarskanadbiskupija.hr/?p=24135)