Natjecatelji iz vjeronauka na nagradnom izletu


Nagradni jednodnevni izlet u Šibenik i na otok Visovac

 

Od svih školskih izleta na kojima smo dosad bili jedan je ostavio posebno snažan dojam, a dogodio se nedavno. To je nagradni izlet do Šibenika i otoka Visovca na kojemu smo bili zajedno s našom vjeroučiteljicom Anicom Galešić. Izlet je organizirao Katehetski ured Zadarske nadbiskupije za najboljih pet ekipa na Vjeronaučnoj olimpijadi koja se održala 2. ožujka 2017. godine. Još od petoga razreda nas pet učenika vjerno sudjelujemo na natjecanju iz vjeronauka i, zamislite, upravo nas pet iz godine u godinu plasiramo se na nadbiskupijsku razinu. Nije li to malo neobično? I, baš ove godine kada smo osmaši postigli smo najbolje rezultate. Pa, i zaslužili smo taj izlet, zar ne?

Krenuli smo u ranim jutarnjim satima. Vrijeme je bilo obećavajuće. Lijepo! Odmah po ulasku u autobus susreli smo poznata lica učenika koji su sudjelovali zajedno s nama na natjecanju. Sklopila su se i prijateljstva.

Stižemo u Šibenik. Prva stanica – poznato nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića, prvog hrvatskoga sveca. U Svetištu su nas dočekali fra Ivan Bradarić i fra Augustin Kordić i trudili se pokazati nam i približiti životopis sv. Nikole. Bilo je jako zanimljivo vidjeti njegove istrošene sandale, bule o njegovoj beatifikaciji i kanonizaciji i čuti niz drugih podataka koje je vrijedno znati. Nakon obilaska Svetišta uputili smo se do katedrale Sv. Jakova. Tamo nas je dočekao župnik, don Krešimir Mateša, koji nam je na jako zanimljiv i iscrpan način objasnio svaki detalj i pojedinosti o toj velebnoj građevini koja stoljećima krasi grad Šibenik i odolijeva raznim nedaćama.

Vrijeme brzo prolazi. Na gradskom satu otkucava podne i vrijeme je za mali predah, šetnju šibenskim kalama. U 13:30 sati – ručak u katoličkoj osnovnoj školi.

Nakon ručka krećemo na otok Visovac. Nikad nismo bili na Visovcu i jako smo se veselili. Vožnja brodom trajala je svega nekoliko minuta, a uz šaljivog fra Božu Duvnjaka, koji nas je vozio, učinila nam se još kraća.

Na otoku su nas dočekala dva novaka (mladića koji se spremaju biti fratri, ako Bog da). Isti fratar koji nas je prevezao brodom proveo nas je po otoku i pričao o zanimljivoj povijesti samoga otoka. Posjetili smo muzej u kojem su izloženi arheološki predmeti pronađeni u okolini Visovca, vrijedne knjige, umjetničke slike te više stoljeća stari liturgijski predmeti i misno ruho. Razgledali smo i crkvu Gospe Visovačke za koju je fratar rekao da je iz 17. st. Saznali smo da se posebno slave dva blagdana: Gospa od Anđela (2. kolovoza) i Velika Gospa (15. kolovoza).

Visovac je poznat i po prekrasnoj prirodi. Osim što su sačuvali brojne povijesne ostatke franjevci su se potrudili sačuvati i više od stotinu biljnih vrsta. Svaka biljka na otoku izgleda kao da ju je netko njegovao tik prije našeg dolaska. I zato, ne kažu bez razloga, kako se izrazio i sam fratar, da je Visovac – oaza mira.

Vrijeme je za polazak. Skromni fratri prevezli su nas na kopno, pozdravili se s nama, stavili nas pod Gospin zagovor i vratili se u svoju oazu. A mi – mi smo krenuli prema Zadru.

Izlet koji je na nas ostavio snažan dojam i o kojem ćemo još dugo pričati završio je u ranim večernjim satima.

 

Učenici Osnovne škole Vladimira Nazora, Škabrnja