Pozdravni govor nadbiskupa mons. Želimura Puljića na 40. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije

“Vašoj brizi i odgovornosti povjeravaju se mladi – nada i budućnost ovoga kraja, Crkve i naroda”

1. Pozdravljam vas još jednom sve okupljene na ovom redovitom godišnjem zborovanju. Zahvaljujem pročelniku Katehetskog ureda mr. Gašparu Dodiću, tajnici Kat. ureda č. sestri Viktoriji Gadža i župniku don Boži Barišiću za organizaciju i program današnjeg dana. Odabrali smo ove godine Nin radi velike 500-te obljetnice Gospe od Zečeva. Nadam se kako don Dario s Belafuže nije ljutit zbog toga. Obećavamo opet se tamo vratiti, pa neka nam zbog ovoga izleta u Nin dogodine ne zatvori vrata. Posebice zahvaljujem današnjem predavaču prof. dr. Boži Lujiću što je prihvatio poziv biti s nama i govoriti o „Božjem milosrđu kao izvorištu i principu Božjega i ljudskoga djelovanja“. Kao svećenici i katehete mi smo pozvani objaviti i svjedočiti lice toga milosrđa. Kad su stari duhovni pisci govorili o katehetama i teolozima, onda su isticali kako oni prvenstveno ne „govore o Bogu“, već „govore s Bogom“. A monah, spisatelj i asketa iz četvrtog stoljeća, Evagrije Pontik (345-399), zapisao je rečenicu kojom povezuje ta dva govora, molitvu i teologiju. Čini mi se prikladnim citirati ovdje tu rečenicu: „Ako si teolog, zaista ćeš moliti; a ako moliš, uistinu si teolog“(Evagrije Pontik, De oratione, 60; PG 79, 1180B).

Misao može zvučati anakrono, posebice u okolnostima „Božje odsutnosti“ iz javnog života. Kao i pretjerane naglašenosti da je teologija prvenstveno „govor o Bogu“. Tko će, napr. u tom kontekstu reći da je poznata moliteljica i karitativna djelatnica Majka Terezija,  koju ćemo liturgijski obilježiti u ponedjeljak, kad započinje školska godina, bila dobra teologinja. Ili pak za seoskog župnika, sv. Ivana Arškog koji je jedva s mukom završio teološki studij, govoriti da je bio suptilan teolog. No, unutarnju povezanost teologije i molitve potvrđuje upravo dvoje svetaca koje ovih dana slavimo: Sveti Grgur Veliki koga danas liturgijski spominjemo i Majka Terezija koju će papa Franjo sutra pribroji društvu svetih. Stoga, o Grguru ću reći nekoliko riječi sada, a o Majci Tereziji u crkvi, na koncu današnjeg druženja.

2. Papa Grgur Veliki (540.-604.) poznati crkveni naučitelj, u teškim i složenim okolnostima je svojom revnošću učinio silne stvari. Uz rad na obraćenju nekršćanskih dijelova Europe bio je izvrstan učitelj svoga klera i naroda. Pomagao je socijalno potrebnima, plaćao otkupninu za zarobljene, te nastojao da među ljudima vlada mir. Bio je uvjeren da kršćani moraju stvarati sklad između riječi i djela, misli i molitve. A upravo po tom skladu, govorio je, „božansko silazi u ljudsko, a čovjek se uzdiže k Bogu“. Njegovi dragocjeni pisani naputci pokazuju koliko mu je bilo stalo do cjelovitog odgoja i sklada u čovjeku; posebice kad je zborio o duši i njezinom spasenju. A brigu o tome nazivao je „umijećem nad umijećima“ (ars artium). U vremenu koje je slično Grgurovom vi ste, dragi svećenici i katehete, pozvani biti promotori toga „umijeća“.

Usprkos činjenice kako danas nije nimalo lako odgajati i stvarati potrebni sklad. Puno je nepovoljnih okolnosti koje nam u odgoju ne idu na ruku. Previše je rušitelja, a premalo skladnih graditelja. Uz to se neke moralne i opće ljudske vrjednote „stavlja u stranu“. A demokracija kao okvir gdje se može slobodno govoriti, raditi i graditi, nažalost, ponekad poprima oblike anarhije, nereda i nezdravih odnosa. Tržišna pak ponuda različitih ideja i nazora stvara mentalitet prema kojem je „sve što se nudi jednako dobro i vrijedno“. A znamo kako nije tako. U životu ima stvari bez kojih čovjek ne može živjeti (voda, zrak, hrana, dom, sloboda..). No, isto tako ima dosta stvari koje čovjeka opterećuju, ili pak nanose štetu njegovom psihičkom, fizičkom i moralnom,  zdravlju (napr. alkohol, droga, pretjerana buka, loši primjeri, sablazan i nemoral).

3. Vašoj umjesnoj, „umjetničkoj brizi“ (sv. Grgur) i odgovornosti povjeravaju se mladi koji su nada i budućnost ovoga kraja, Crkve i naroda. Nezamjenjiva je stoga vaša uloga u procesu njihovoga rasta i odgovornosti. Oni u vama gledaju svoje uzore pa ste često presudni u stvaranju njihovih stavova i uvjerenja. Vi ste, dakle, nezamjenjiva škola života. Jer, učenici uglavnom vjeruju i poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene. Mojim dekretom i mandatom vi zastupate Crkvu u župnoj zajednici, zbornici i u učionici. Budite stoga zahvalni za milost što možete govoriti i svjedočiti o silnim djelima koje Bog izodi u povijesti spasenja.

Povjerenim pak učenicima otvarajte vrata svoga srca i osluškujte njihova pitanja. Strpljivo, zauzeto, s pažnjom i pozornošću. I neka vam ne dojadi činiti dobro! Nadasve pak volite svoj posao i povjerene duše. A kao poticaj i ohrabrenje navodim riječi sv. Pavla svom učeniku Timoteju: „Propovijedaj i uvjeravaj sa svom strpljivošću i poukom; raspiruj milosni dar Božji i izvrši djelo blagovjesničko.“ (2 Tim 4, 2-5). Neka Gospodin trajno blagoslivlje vaš rad i neka vas  u tom svetom poslu prati pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije. Želim svima plodno i uspješno današnje zborovanje i druženje.

Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Nin, 3. rujna 2016.

Comments are closed.