Pismo Nadbiskupa za početak školske godine 2015./2016.

Svim župnim uredima i katehetama

 1. Po završetku ljetnih praznika, a na početku nove školske godine, pripremaju se i raduju đaci i nastavnici, roditelji i svi djelatnici škole. I po župama se planiraju pastoralni programi i susreti koje smo u zadnjem trogodištu posvetili Crkvi, obitelji i euharistiji. A naš trogodišnji hod završit ćemo, ako Bog da, euharistijskim kongresom 17. listopada ove godine. Trogodišnjim hodom u vjeri željeli smo očitovati koliko volimo Crkvu i poštujemo obitelj, te kako ne možemo živjeti bez Krista, bez molitve i nedjeljne mise.

U vjerničkom hodu i rastu vama su, draga djeco i mladi, osobito pomagali vaši roditelji, svećenici, katehete i odgojitelji, koji su pozvani pratiti vaš intelektualni, duhovni, vjerski i moralni rast. I posebice poticati vas da se okupljate na katehetske satove i liturgijske sastanke; da proučavate sve što nas Crkva uči o čovjeku, obitelji, sakramentima, a osobito o otajstvu Presvete euharistije. I ja vas pozivam i potičem, dragi učenici, hranite se Božjom riječju i euharistijom. Ne umarajte se činiti dobro i pokazujte svima da imate puno razloga vjerovati, nadati se i radovati se životu. I da vam vjera pomaže naći odgovore na brojna pitanja i probleme koje život sa sobom donosi. Radujem se, pa skupa s vama pozdravljam vaše roditelje, učitelje i vjeroučitelje i želim sretan početak, te uspješnu i blagoslovljenu novu 2015/2016. školsku godinu.

2. Kao što znate Ujedinjeni narodi proglasili su 2015. Međunarodnom  godinom svjetlosti s ciljem da se istakne važnost svjetla u svakodnevnom životu. A osobito važnost tehnologije koje se temelji na svjetlu a koristi promicanju obrazovanja i zdravlja, kao i održivoga razvoja. Svjetlosna tehnologija, koja utječe na razvoj ljudske civilizacije, važan je most između znanosti i kulture. A svjetlo je opisano i na prvim stranicama Svetoga Pisma: ”Dok je zemlja bila pusta i prazna, a tama se prostirala nad bezdanom reče Bog: Neka bude svijetlost”.  Prva, dakle, riječ koju je Bog izgovorio glasila je: ”Neka bude svijetlost”. Jer, svjetlo je važno za život čovjeka. Bez svijetla zapravo nema ni života. Čovjek se boji tame. Njegovi su koraci u mraku nesigurni, pa tapka u strahu da ne posrne i ne padne. U okruženju mraka i tame njegove su misli obuzete samo željom da nađe svijeću ili bateriju, ili da odnekuda ugleda kako svjetlost dolazi. Svjetlo, dakle, otvara nove vidike, pruža perspektivu i nudi nove mogućnosti.

A onda poput zore jutarnje, koja razgoni tamu noći i dokončava osjećaj straha i nesigurnosti, pojavio se Krist koji se predstavio kao ”svjetlo svijeta”. Nakon onog susreta kod Cezareje Filipove, kad ga je Petar nazvao Sinom Božjim, počeo je Isus uvoditi svoje učenike u puninu otajstva svoga poslanja. Tako će se u govoru u Kafarnaumu predstaviti kao ”kruh živi koji je s neba sišao” (Iv 6, 35), pa ”tko bude jeo od toga kruha neće umrijeti nikada”. U jednom pak razgovoru reći će da je on ”svjetlo svijeta”, pa tko bude išao za njim ”neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života” (Iv 8, 12). Iako su učenici znali što čovjeku svjetlost znači, nisu odmah mogli razumjeti zašto se Isus tako predstavio. Znali za neke proroke i mistike koji su pisali da su imali ”prosvjetljenje” ili ”svijetle trenutke”. No, nikada nisu čuli ili čitali da je netko od njih, osim Isusa, tvrdio za sebe da je on ”svjetlo svijeta”. Isus je to jasno i razgovjetno rekao. Stoga gdje je on, svijet biva svjetlijim. I tko je s njime prijatelj, neće tapkati u mraku i biti bez orijentacije. Život će mu biti svjetliji i sretniji.

3. Dragi roditelji, vjeroučitelji, profesori i odgojitelji! Vi ste prvi koji ste pozvani upućivati djecu prema Isus Kristu, tom našem kruhu života i svjetlu svijeta. Crkva vas podržava u vašem odgojnom poslu i zadatku. Nezamjenjiva je vaša uloga kako u procesu rasta mladih naraštaja, tako i u njihovoj odgovornosti za budućnost zemlje i naroda. Svjestan važnosti odgoja i obrazovanja ponavljam, ne zaboravljajte da će vas djeca i mladi rado slušati kad osjete da vjerujete u određene vrjednote po kojima živite. Oni u vama gledaju svoje uzore. Vi ste presudni za njihove stavove i uvjerenja. Vi ste zapravo nezamjenjiva škola života. Učenici uglavnom vjeruju i poštuju ono što njihovi roditelji i učitelji vjeruju i cijene.

Svi vidimo da je odgoj danas u krizi jer okolnosti ne idu roditeljima i odgojiteljima na ruku. Puno je, naime, stvari u okruženju koje se urušavaju, a premalo onih pravih i konstruktivnih koje izgrađuju. Uz ono bez čega čovjek ne može živjeti, kao napr. bez vode, zraka i svjetla, bez hrane i slobode, previše je surogata koji mlade opterećuju i nanose štetu njihovom moralnom, psihičkom i fizičkom zdravlju, kao napr. alkohol, droga, loši primjeri, sablazan i nemoral. No, nema temelja tuzi i malodušju kad je Uskrsnuli s nama. Zbog toga vam, dragi roditelji, vjeroučitelji, profesori i odgojitelji, uz riječi zahvale upućujem i riječi osobitoga ohrabrenja. Ne bojte se. Budite svjesni i dostojanstva svoga poziva. I budite zahvalni Bogu za milost što djeci i mladima možete govoriti i svjedočiti o silnim Božjim djelima. Pomažite im u njihovom iskrenom traganju za smislom života. Osluškujte njihova pitanja. I, nadasve, volite svoj posao i svoju djecu i đake. Neka vas u vašem odgovornom poslu prati Božja pomoć i zagovor sv. Krševana, vrsnog odgojitelja i katehete svete Stošije. A pratit će vas i moja molitvena potpora.

 Uz pozdrav u Gospodinu,

† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Zadar, 2. rujna 2015.

P. s. Neka se ovo pismo pročita uz slavlje zaziva Duha Svetoga, koje neka bude u nedjelju 20. rujna 2015. godine!

Comments are closed.