Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo
Uz poticaj i ohrabrenje naše vjeroučiteljice, po prvi puta smo sudjelovali na natjecanju iz vjeronauka. Vrijeme učenja, pripremanja i iščekivanje rezultata su prave avanture. Nadali smo se proći bar školsku razinu, ali su iznenađenja uslijedila jedno za drugim. Ostvarili smo četvrto mjesto na županijskoj razini. Veselju nije bilo kraja. Ono što nismo nikako očekivali je ovaj poziv na izlet. S velikom sumnjom smo gledali u učiteljicu koja nam je prenijela vijest. Pitali smo ju: „Zar stvarno idemo na nagradni izlet?!“ I nije bila šala već prekrasna stvarnost. Saznali smo da naša nadbiskupija već godinama tradicionalno organizira nagradni izlet za pet najboljih ekipa na županijskoj razini natjecanja iz vjeronauka. Ovaj puta smo išli u nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu i u Krašić, rodnu župu blaženog Alojzija Stepinca.
Bilo nam je jako zanimljivo. Prvo smo bili u svetištu sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske. Dočekao nas je svećenik koji nam je ispričao cijelu povijest tog svetišta. Najzanimljivije je bilo čuti kako je svetište izgrađeno na močvarnom tlu jer je tadašnji svećenik dobio smo takvo zemljište jer je cilj bio da svetište ne bude izgrađeno. Pri ulazu u crkvu svećenik nas je dobro poškropio i blagoslovio blagoslovljenom vodom. U svetištu smo imali i Svetu misu. Na propovijedi je svećenik pričao o slikama u svetištu i čudima koja su se dogodila ljudima koji su u svojim nevoljama molili svetog Josipa za pomoć. Sveti Josip je poseban svetac po čijem zagovoru su uslišane mnoge molitve. Na kraju svete mise je uslijedila zajednička fotografija pa ručak.
Nakon ručka smo otišli u Krašić gdje smo doživjeli mnogo toga. Okupili smo se u župnoj crkvi gdje nam je župnik ispričao ukratko cijeli život Alojzija Stepinca, od datuma rođenja do smrti. Trudio se da stvarno doživimo tko je i kakav je bio blaženi Alojzije i koliko je volio Boga, Katoličku Crkvi i svoj hrvatski narod. U toj smo crkvi vidjeli i poseban oltar posvećen blaženom Alojziju Stepincu. Tamo su postavljene i relikvije: križić, kost malog prsta i tkanina od krvi Alojzija Stepinca. Išli smo i u njegovu župnu kuću u kojoj je proveo zadnje dane svog života kao zatvorenik u kućnom pritvoru. Tamo smo vidjeli njegovu radnu sobu s puno sačuvanih starih stvari kao što je njegova svećenička odjeća, pisaći stroj, stare slike te otisak Stepinčeva lica, oltar na kojem je služio svetu misu. Mogli smo ući i vidjeti njegovu sobu i krevet na kojem je umro te se i upisati u knjigu uspomena. A pri odlasku smo od župnika dobili male molitvenike s relikvijom odjeće blaženog Alojzija Stepinca.
Bogatiji za nove doživljaje, uspomene i prijateljstva vratili smo se kući sretni i zadovoljni.
Učenice 7. razreda Osnovne škole Pakoštane
