{"id":7006,"date":"2024-09-06T09:44:27","date_gmt":"2024-09-06T07:44:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7006"},"modified":"2024-09-15T10:41:14","modified_gmt":"2024-09-15T08:41:14","slug":"poruka-nadbiskupa-hranica-na-pocetku-skolske-i-katehetske-godine-2024-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7006","title":{"rendered":"Poruka nadbiskupa Hrani\u0107a na po\u010detku \u0161kolske i katehetske godine 2024.\/2025."},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: center;\"><strong>\u201eDa budemo bri\u017eni njegovatelji evan\u0111eoskoga sjemena\u201c<\/strong><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><em>Poruka predsjednika Vije\u0107a HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju<\/em><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><em>na po\u010detku \u0161kolske i katehetske godine 2024.\/2025.<\/em><\/p>\n<p>Draga djeco i mladi, dragi roditelji,<\/p>\n<p>dragi katehete i vjerou\u010ditelji, bra\u0107o sve\u0107enici, redovnici i redovnice!<\/p>\n<p>Svako je vrijeme za nas kr\u0161\u0107ane veliko vrijeme, jer je vrijeme Bo\u017eje \u2013\u00a0<em>kairos<\/em>\u00a0koji ne smijemo propustiti. Na poseban \u0107e na\u010din to biti godina prema kojoj kro\u010dimo, a koju \u0107e papa Franjo \u2013 kao Jubilarnu godinu \u2013 zapo\u010deti otvaranjem Svetih vrata bazilike sv. Petra u Rimu 24. prosinca 2024. godine. Kora\u010daju\u0107i prema Jubilarnoj godini, naslovljenoj\u00a0<em>Hodo\u010dasnici nade<\/em>, u \u201esimfoniji molitve\u201c kojom se \u010ditava Crkva pripravlja na jubilej, rado, kao navjestitelji Kristove Rije\u010di i njegova Kraljevstva, upu\u0107ujemo Gospodinu molitvu \u201eda budemo bri\u017eni njegovatelji evan\u0111eoskoga sjemena\u201c (<em>iz slu\u017ebene molitve Godine jubileja 2025.<\/em>).<\/p>\n<p><strong><em>Hodo\u010dastiti prema drugome zna\u010di iznova otkriti sebe.\u00a0<\/em><\/strong>Nije nikakva nepoznanica da je \u010dovjek, \u017eeljan prona\u0107i sebe, uvijek bio vo\u0111en unutarnjim nemirom. Taj sveti nemir naj\u010de\u0161\u0107e ga je upu\u0107ivao na drugoga, na svijet oko sebe, u kona\u010dnici na Boga, u kojemu je mogao prona\u0107i svoj izvor i svoj smisao. U susretu sa svime \u2013 s drugim \u010dovjekom, sa svijetom i prirodom, s Bogom \u2013 \u010dovjeku je bila dana mo\u0107 stvaranja onoga \u0161to danas razumijemo kao kulturu u kojoj \u017eivi, u kojoj se razvija te koja mu poma\u017ee uvijek iznova pronalaziti odgovor na pitanje njegovih osobnih potreba. Bilo je to i jest hodo\u010da\u0161\u0107e prema drugomu koje je \u010dovjeka vodilo na put prema sebi. Ono je satkano od najmanjega sjemena rije\u010di pa sve do prepoznavanja veli\u010dine i ljepote drugoga te su\u017eivota s njim. Da je i danas va\u017eno slu\u0161ati drugoga, nedavno nas je podsjetio papa Franjo tuma\u010de\u0107i da prestati slu\u0161ati glas drugoga zna\u010di pristupiti nekoj vrsti \u201eduhovne\u201c gluho\u0107e, koja negativno utje\u010de i na na\u0161 odnos sa samima sobom, sa svijetom i s Bogom (usp. papa Franjo,<em>\u00a0Pismo o ulozi knji\u017eevnosti u formaciji<\/em>, 17. srpnja 2024., br. 20).<\/p>\n<p>Posebno se to \u010dini va\u017enim danas, kad svaki autoritet rije\u010di drugoga biva potkapan suvremenim tehnolo\u0161kim razvojem, pri \u010demu je dovoljno samo pogledati povr\u0161nost\u00a0<em>online<\/em>\u00a0diskusije i komentara o raznim temama, \u0161to upu\u0107uje na \u010dinjenicu da cilj takve komunikacije nije razumijevanje poruke, jo\u0161 manje sporazumijevanje oko istoga, nego tek izra\u017eavanje vlastite reakcije, pri \u010demu rije\u010di postaju izri\u010daj odbacivanja drugoga, pa \u010dak i mr\u017enje prema njemu. Zbog svega toga, a najprije zbog toga \u0161to svijet postaje sve manje mjesto u koje bi se slijevale istina, dostojanstvo i dobro, potrebno je iznova u\u010diti se pozornosti prema drugome i prema njegovoj rije\u010di. Ve\u0107 je davno Emmanuel Levinas, nazvan najsuvremenijim nesuvremenim misliocem, za\u010detnik \u201eekstremnoga humanizma\u201c i ljubitelj \u201efilozofije susreta\u201c, govorio da je \u201eklju\u010d moralnoga djelovanja u licu drugoga i u susretu s njim\u201c.<\/p>\n<p><strong><em>Crkva i njezin obnoviteljski duh<\/em><\/strong><strong>.<\/strong>\u00a0U vremenu u kojemu je u nestajanju autoritet rije\u010di drugoga, ne \u010dudi \u0161to je nestao\u00a0<em>Logos<\/em>\u00a0\u2013 utjelovljena Rije\u010d, Bog, kao posljednji autoritet svega. Dok smo mo\u017eda previ\u0161e snage tro\u0161ili kako bismo Boga ponovno vratili u kulturu koja ga ne \u017eeli i ne treba, zaboravili smo svrnuti pogled na sebe i na vlastiti odnos prema Bogu. Na\u0161 je najve\u0107i problem osje\u0107aj da u na\u0161oj kr\u0161\u0107anskoj vjeri vi\u0161e ne mo\u017eemo otkriti novost poruke koju je donio Krist! Jo\u0161 smo uvijek nesvjesni rije\u010di pape Benedikta XVI., koji je upozoravao da se suprotnost na\u0161oj vjeri ne nalazi u ateizmu ili u nekoj drugoj filozofskoj ili svjetonazorskoj misli. Vrijeme duha sinodalnosti u Crkvi u\u010di nas da su ustvari potrebne promjene unutar same Crkve. Sinodalnost je danas u Crkvi put, hodo\u010da\u0161\u0107e Crkve prema samoj sebi, prema ponovnom otkrivanju Rije\u010di Bo\u017eje, kako bi se ona \u2013 obnovljena u sebi \u2013 uputila prema drugima, koji se nalaze u \u201epredvorju naroda\u201c ili sasvim na marginama kr\u0161\u0107anske kulture (usp. HBK,\u00a0<em>Da va\u0161a radost bude potpuna. Kateheza i rast u vjeri u dana\u0161njim okolnostima<\/em>, br. 64-65). S toga hodo\u010da\u0161\u0107a prema drugima i prema Drugome, Crkva, tako obnovljena, pronalazi novu snagu za susret s kulturom koja Boga ne \u017eeli i ne treba te postaje iznova sposobna za navje\u0161taj \u201enepoznatoga Boga\u201c (usp.\u00a0<em>Dj<\/em>\u00a017,23).<\/p>\n<p><strong><em>Vjeronauk u \u0161koli nema alternativu<\/em><\/strong><strong>.<\/strong>\u00a0Jedno je od konkretnih mjesta susreta suvremene kulture i Crkve vjeronauk u \u0161koli. Zbog vrijednosti sadr\u017eaja kr\u0161\u0107anske vjere koja se unutar njega prenosi, vjeronauk nema alternativu. On \u017eeli svemu onome \u0161to je danas bezimeno dati ime. Onima koji su u sumnji on pru\u017ea znakove nade. Onima koji tra\u017ee vlastito mjesto u svijetu pru\u017ea mogu\u0107nost ukorijenjenosti u \u017eivo stablo Katoli\u010dke Crkve. Vjeronauk je postaja na \u017eivotnom hodo\u010da\u0161\u0107u djece i mladih na kojoj mogu susresti Isusa Krista, izvor \u017eive vode, koja ne prestaje te\u0107i i kojom je \u017eivotnu \u017ee\u0111 uta\u017eila Samarijanka, kasnija Kristova u\u010denica (usp.<em>\u00a0Iv\u00a0<\/em>4,1-42). Uvjereni smo da, uz veliku i svesrdnu pomo\u0107 na\u0161ih vjerou\u010diteljica i vjerou\u010ditelja, va\u0161oj djeci, ali i vama, dragi roditelji, vjeronauk pru\u017ea sjemenje iz kojega klija smisao i nada na hodo\u010da\u0161\u0107u \u017eivota. Zbog toga vas sve pozivam da ne odustajete od upisa djece na vjeronauk u \u0161koli!<\/p>\n<p><strong><em>\u00a0<\/em><\/strong><strong><em>Kateheza u \u017eupi lice je \u017eivota zajednice.<\/em><\/strong>\u00a0Kateheza nije samo strategija djelovanja unutar jedne \u017eupne zajednice. Ona je najprije svjedo\u010danstvo darovanog i \u017eivljenog iskustva vjere. Nikad se ne\u0107emo umoriti ponavljati da je \u010ditava \u017eupna zajednica kateheta i istodobno katehizant. U toj zajednici posebnu ulogu, naravno, imaju sve\u0107enici, \u0111akoni, posve\u0107ene osobe, vjernici laici. No ni\u0161ta manje nije zna\u010dajna uloga \u010ditave zajednice. Ona je ta koja svojom privla\u010dno\u0161\u0107u i na\u010dinom \u017eivota otvara vrata onima koji tra\u017ee mjesto na kojemu mogu prona\u0107i sebe, sebe u Bogu, a time i samoga Boga. Kateheza je \u017eivljena teologija, za koju je kardinal Walter Kasper rekao da je \u201emisaona liturgija\u201c. Vjera koja dolazi od slu\u0161anja, a koja u liturgijskom i slavljeni\u010dkom himnu do\u017eivljava svoj sna\u017ean i rje\u010dit navje\u0161taj, ulazi u srca vjernika kao predokus vje\u010dnosti. Liturgija tako postaje opjevani navje\u0161taj \u2013 dogmatika, a dogmatika opet misaona liturgija. Kateheza tako pripravlja za liturgiju, prema njoj vodi i uranja u liturgiju, koja upravo zbog toga postaje najljep\u0161om katehezom. Nije li to poziv svima nama da lica na\u0161ih \u017eupnih zajednica oslikamo novim katehetskim \u017earom, koji je sadr\u017eaj, navje\u0161taj, stalni i uvijek novi\u00a0<em>kairos<\/em>\u00a0\u2013 milosni trenutak u \u017eivotu pojedinaca i \u010ditave zajednice?!<\/p>\n<p>Dragi roditelji i u\u010denici, dragi vjerou\u010ditelji i katehete, draga bra\u0107o sve\u0107enici, redovnici i redovnice! Na hodo\u010da\u0161\u0107u vjere, u jubilarnoj 2025. godini, posebno \u0107emo se kao Crkva u hrvatskom narodu sjetiti i va\u017enih postaja sinodalnoga hoda 925. godine. Taj hod svjedo\u010di o su\u017eivotu dru\u0161tva i Crkve, iz kojega je oblikovana kultura \u010diji smo ba\u0161tinici. Sjeme onoga vremena ra\u0111a mnogim plodovima sve do dana\u0161njih dana. Neka nas ta \u010dinjenica i iskustvo i danas hrabre da ne posustanemo sjeme evan\u0111elja sijati u srca nadolaze\u0107ih generacija djece i mladih. Naime, mi nismo samo ba\u0161tinici povijesti, kulture i evan\u0111elja, nego smo pozvani biti sija\u010di Rije\u010di, graditelji nove kulture i stvaratelji nove povijesti.<\/p>\n<p>\u0110akovo, 27. kolovoza 2024.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\">\u2720 \u0110uro Hrani\u0107<br \/>\nnadbiskup \u0111akova\u010dko-osje\u010dki<br \/>\npredsjednik Vije\u0107a HBK-a za katehizaciju i novu evangelizaciju<\/p>\n<p>(preuzeto sa: https:\/\/ika.hkm.hr\/novosti\/poruka-nadbiskupa-hranica-na-pocetku-skolske-i-katehetske-godine-2024-2025)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Poruku \u0111akova\u010dko-osje\u010dkog nadbiskupa \u0110ure Hrani\u0107a, predsjednika Vije\u0107a Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju, na po\u010detku \u0161kolske i katehetske godine 2024.\/2025., prenosimo u cijelosti. &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4469,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1,70],"tags":[],"class_list":["post-7006","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-obavijesti-uncategorized","category-prigodno"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7006","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7006"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7006\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7007,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7006\/revisions\/7007"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4469"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7006"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7006"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7006"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}