{"id":5153,"date":"2018-09-03T11:15:19","date_gmt":"2018-09-03T09:15:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=5153"},"modified":"2018-09-10T09:14:40","modified_gmt":"2018-09-10T07:14:40","slug":"govor-na-42-katehetskom-danu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=5153","title":{"rendered":"Rije\u010d Nadbiskupa na 42. Katehetskom danu"},"content":{"rendered":"

Salomonov govor uz posvetu Hrama (1 Kr, 8, 60-61)<\/p>\n

(Srednji \u010das I. tjedna \u2013subota: Brevijar, str. 558.)<\/p>\n

    \n
  1. Kratko \u010ditanje iz knjige Kraljeva donosi samo dvije re\u010denice iz Salomova tre\u0107ega govora u prigodi posvete Hrama. Jahve, naime, prati Izraela ne samo dok je bio nomad i putovao kroz pustinju, ve\u0107 i sada kad se naselio u obe\u0107anu zemlju, te osje\u0107a potrebu imati stalno sveti\u0161te i vidljivi hram koji bi bio znak nadzemaljske stvarnosti. Salomon stoga saziva starje\u0161ine, knezove plemenske i glavare obitelji i priop\u0107ava im: \u201eJahve je bio odlu\u010dio prebivati u tmastome oblaku, a ja mu sagradih uzvi\u0161en Dom, da u njemu prebiva zauvijek!\u201c (1 Kr 8, 12 s). U prigodi podizanja i posvete Hrama Salomon je, znamo, odr\u017eao tri va\u017ena govora:<\/li>\n<\/ol>\n

    Prvim je izrekao hvalu i blagoslov Gospodinu koji je ispunio obe\u0107anje \u0161to ih je dao ocu Davidu, a Hram postao Bo\u017eje boravi\u0161te i njegova ku\u0107a gdje vjernik \u017eudi \u201evidjeti lice Jahvino\u201c (Ps 42, 2). \u201eKao \u0161to ko\u0161uta \u017eudi za izvor vodom, tako du\u0161a moja \u010dezne za tobom, Bo\u017ee\u201c (Ps. 42,1).<\/p>\n

    Drugi govor (8, 22-53) je jedno od ljep\u0161ih mjesta u Bibliji u kojem Salomon \u0161iri ruke prema nebu i izri\u010de uzvi\u0161ene molitve. Zahvaljuje Bogu za naklonost i moli: \u201ePomno \u010duj molitvu i vapaj \u0161to ih sluga tvoj k tebi upu\u0107uje\u201c (8, 31-53). Idodaje neka krivce osudi, a nevine oslobodi i neka se sjeti onih koji su u zato\u010deni\u0161tvu. Salomonova molitva odnosi se i na su\u0161na vremena, kad se nebo zatvori i ki\u0161a ne pada, kao u vremenima gladi, kuge, navale skakavaca i gusjenica, neprijatelja ili kakvih drugih nevolja i bolesti. Poseban zaziv upu\u0107uje i za \u201etu\u0111ince koji su stigli iz daleke zemlje\u201c; neka usli\u0161i njihove vapaje kako bi svi narodi upoznali ime Jahvino i bojali ga se poput Izraela, \u201enjegove ba\u0161tine koju je izveo iz Egipta\u201c.<\/p>\n

     <\/p>\n

      \n
    1. Tre\u0107i govor (8, 56-61) zapravo je blagoslov puka pri \u010demu Salomon usrdno moli \u201eneka o\u010di Jahvine budu otvorene na pro\u0161nju sluge njegova i naroda Izraelskoga\u201c. Po zavr\u0161etku molitve Salomon se di\u017ee s mjesta gdje je kle\u010dao ra\u0161irenih ruku pred Jahvinim \u017ertvenikom, pa zavr\u0161ava rije\u010dima: \u201eBlagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir, pa nije propalo nijedno od njegovih obe\u0107anja. Neka Jahve bude s njima i neka ih nikada ne napusti i ne odbaci\u201c (8, 57). A narod neka hodi Bo\u017ejim putovima i dr\u017ei njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima njihovim.<\/li>\n<\/ol>\n

      Iz povijesti znamo da je to veli\u010danstveno Salomonovo djelo, Jeruzalemski Hram kasnije bio poru\u0161en, Davidova ku\u0107a skinuta s prijestolja, a izabrani narod odveden u babilonsko su\u017eanjstvo. Za\u0161to?! Nema jasnoga i adekvatnoga odgovora na to pitanje osim slutnje da je po srijedi bila nevjera na koju su bez uvijanja upozoravali brojni Bo\u017eji izaslanici, proroci. Oni su upozoravali i prekoravali narod i narodne vo\u0111e da su se odmetnuli i zaboravili na odredbe i propise Jahvine. I ne samo da su zaboravili na Jahvine propise, ve\u0107 su se priklanjali tu\u0111im bogovima i po\u010deli ih \u010dastiti i slu\u017eiti im. No, najgore je bilo \u0161to su zavedeni nezdravim nacionalnim ponosom na svoje izabranje, zaboravili da trajno trebaju biti zahvalni i ponizni zbog silnih Bo\u017ejih zahvata u njihovoj povijesti.<\/p>\n

      Oni su to brzo zaboravili pa po\u010deli \u201ekuhati vlastitu zdjelicu juhe na plamenu Bo\u017ejega oltara\u201c, kako se slikovito izrazio teolog Zahrnt da opi\u0161e trajnu ljudsku sklonost da Boga i sve Bo\u017eje \u201eupregnu u svoje osobne planove\u201c. Tomu u prilog i\u0161la je i \u010dinjenica osje\u0107aja sigurnosti u \u201evje\u010dnu trajnost veli\u010danstvenoga Hrama\u201c. Jeremija je zbog toga zagrmio \u201eneka ne govore ovo je Hram Bo\u017eji, dok mirno gledaju kako ljudi varaju, kradu, ubijaju i krivo se zaklinju\u201c (Jer 7, 1-15). Nije dovoljno re\u0107i: \u201eGospodine, Gospodine!\u201c Potrebno je ispunjavati Bo\u017eje zapovijedi, dr\u017eati obveze Saveza, \u017eivjeti po vjeri otaca. Zbog toga \u0107e prorok Ezekiel najaviti da \u201eznak Jahvine prisutnosti napu\u0161ta Hram\u201c koji malo po malo \u201epostaje samo kamena ku\u0107a, koju ru\u0161e horde kralja Nabukodonozora\u201c.<\/p>\n

        \n
      1. Iskreno govore\u0107i pla\u0161im se ove Ezekijelove proro\u010dke najave kako \u201eznak Jahvine prisutnosti napu\u0161ta Hram\u201c: kako onaj osobni i obiteljski, tako i onaj crkveni i narodni (dru\u0161tveni). Po \u010demu se to mo\u017ee vidjeti i osjetiti? Sve manje je duhovnosti, a sve vi\u0161e svjetovnosti u na\u0161em \u017eivotu i radu. I via facti umanjuje se, nestaje i gasi se molitva i sakramentalni \u017eivot u na\u0161em osobnom i obiteljskom okru\u017eju. A kao posljedica toga stanja, veli Ezekijel, \u201eJahve napu\u0161ta Hram\u201c (osobni i obiteljski) i on se pretvara samo u \u201eku\u0107u kamenu\u201c bez srca i du\u0161e; u ku\u0107u koja je nesigurna i bez temelja jer je gra\u0111ena na pijesku. A onda \u2013gledaj potresnoga prorokovoga vi\u0111enja- \u201enasr\u0107u horde kralja Nabukodonozora i ru\u0161e taj \u201ehram od kamena\u201c.<\/li>\n<\/ol>\n

        Evan\u0111elist opisuje kada se ku\u0107a na pijesku uru\u0161ila da je nastala \u201eru\u0161evina golema\u201c. I danas su nazo\u010dne i prepoznatljive \u201ehorde kralja Nabukodonozora\u201c koje u odje\u0107i \u201ehedonizma, konsumizma, relativizma\u201c i drugih raznih i razli\u010ditih \u201eizama\u201c naru\u0161avaju na\u0161e \u201ehramove molitve i sakramentalnoga \u017eivota\u201c. Zato su biskupi u Velikoj devetnici na\u0161ih hodo\u010da\u0161\u0107a -od Solina do Marije Bistrice- zaustavili se u Ninu i tu ponudili spasonosno sredstvo i geslo koje mo\u017ee pomo\u0107i kako se oduprijeti nasrtajima i zavo\u0111enjima spomenutih hordi. A ono glasi: Hrvatska katoli\u010dka obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi.<\/p>\n

          \n
        1. Tko \u0107e, dakle, pomo\u0107i da to geslo postane \u017eivotnim programom na\u0161ih vjernika i na\u0161ih obitelji? Tko drugi, ako ne mi, draga bra\u0107o sve\u0107enici, redovnice i redovnici, dragi katehete i katehistice?! Vi ste svetim redom i svetim zavjetima, kao i krsnim pe\u010datom i mojim dekretom pozvani, poslani i ovla\u0161teni taj program provoditi i uvoditi ljude u otajstvo na\u0161e svete vjere. Znam da ste veliki dio onih prigodnih molitvenika ove godine podijelili vjernicima. No, budu\u0107i da se \u201eduh Jahvine prisutnosti\u201c, tj. molitveni duh, sve vi\u0161e udaljuje iz na\u0161e sredine, potrebni su apostoli i misionari koji \u0107e po\u0107i k obiteljima i pomo\u0107i im u\u0107i u otajstvo molitve i sakramentalnoga \u017eivota. Idu\u0107i u susret 40. obljetnici \u201eBranimirove godine\u201c dobra je prigoda kreativno pristupiti tom pastoralnom programu. Zapo\u010dnite najprije sa svojima, u obitelji va\u0161e bra\u0107e i sestara. A onda krenite do roditelja djece koja su vam povjerena i pomozite im vratiti \u201eliturgiju molitve\u201c u njihove domove. I neka vam to bude stalno pred o\u010dima kao sastavni dio va\u0161ega katehetskoga rada. Uspijete li to u\u010diniti, veliki ste Bo\u017eji plan ostvarili.<\/li>\n<\/ol>\n

          Nije bez razloga Salomon pri kraju svoga tre\u0107ega govora po\u017eelio svojim slu\u0161ateljima neka \u201erije\u010di koje je smjerno iznio pred Gospodina budu danju i no\u0107u nazo\u010dne pred njihovim o\u010dima, kako bi im \u201esrce bilo potpuno odano Jahvi, a oni se dr\u017eali njegovih zakona i obdr\u017eavali njegove zapovijedi\u201c (1 Kr 8, 61). Ovaj sve\u010dani opis posvete Hrama pisac knjige Kraljeva zavr\u0161ava izvje\u0161\u0107em da je nakon toga Salomon prinio paljenice, pri\u010desnice i prinosnice na velikom \u017ertveniku, pa s narodom slavio punih sedam dana. Povijest je ne samo svjedok vremena (testis temporum), ve\u0107 i u\u010diteljica \u017eivota (magistra vitae). Nama, koji imamo u\u0161i da \u010dujemo, ovo je na pouku, poticaj i upozorenje.<\/p>\n

          \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

          Katehetski dan, Belafu\u017ea, 1. rujna 2018.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

          Salomonov govor uz posvetu Hrama (1 Kr, 8, 60-61) (Srednji \u010das I. tjedna \u2013subota: Brevijar, str. 558.) Kratko \u010ditanje iz knjige Kraljeva donosi samo dvije re\u010denice iz Salomova tre\u0107ega govora u prigodi posvete Hrama. Jahve, naime, prati Izraela ne samo dok je bio nomad i putovao kroz pustinju, ve\u0107 i sada kad se naselio u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4476,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[37,1],"tags":[],"class_list":["post-5153","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poruke","category-obavijesti-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5153","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5153"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5153\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5157,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5153\/revisions\/5157"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4476"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5153"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5153"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5153"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}