{"id":3611,"date":"2016-09-07T09:53:05","date_gmt":"2016-09-07T07:53:05","guid":{"rendered":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=3611"},"modified":"2016-10-17T10:30:54","modified_gmt":"2016-10-17T08:30:54","slug":"povezivati-i-umrezavati-akciju-i-kontemplaciju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=3611","title":{"rendered":"Povezivati i umre\u017eavati akciju i kontemplaciju"},"content":{"rendered":"<p style=\"text-align: center;\">Misionarka ljubavi \u2013 Majka Terezija (1910.\u20131997.)<\/p>\n<p>1. Rodila se u Skoplju 26. kolovoza 1910. u katoli\u010dkoj albanskoj obitelji Kol\u00eb Bojaxhiua (iz Prizrena). Otac joj je umro kad je imala devet godina (1919.). Ve\u0107 u dvanaestoj godini \u017eivota osjetila je glas Bo\u017eji i \u017eelju potpuno se posveti Bogu. Uo\u010di Velike Gospe 1928., u sveti\u0161tu Majke Bo\u017eje Letni\u010dke, donijela je \u017eivotnu odluku \u201cbiti sestra misionarka kako bi slu\u017eila siromasima svijeta\u201d. Iz Skoplja je preko Zagreb oti\u0161la za Dublin i Indiju 1. prosinca 1928., a u Kalkutu je stigla 6. sije\u010dnja 1929. Tamo je studirala i diplomirala povijest i zemljopis, pa je godinama bila u\u010diteljica, a jedno vrijeme i ravnateljica srednje skole \u201cSt. Mary\u201d u Kalkuti.<\/p>\n<p>Kad je 10. rujna 1946. putovala na duhovne vje\u017ebe ona veli kako je \u010dula \u201cBo\u017eji glas\u201c. Bila je duboko uvjerena kako je to bilo \u201czvanje u zvanju\u201d, a poruka je bila: \u201eMora\u0161 po\u0107i i \u017eivjeti sa siromasima i tako im pomagati!\u201d. Utemelji je novu redovni\u010dku zajednicu, 7. X. 1950., \u201eSestre Misionarke Ljubavi\u201c. Za svoj predani rada dobila je preko 130 me\u0111unarodnih priznanja i nagrada, me\u0111u kojima i Nobelovu Nagradu za Mir (1979.). Preminula je i \u201cvratila se u ku\u0107u O\u010devu\u201d, u Kalkuti, 5. rujna 1997. gdje je sahranjena uz dr\u017eavni\u010dke po\u010dasti, 13. rujna 1997. Na sprovodu je ujedinila cijeli svijet jer su sudjelovali predstavnici svih nacija i religija. \u0160est godina poslije smrti progla\u0161ena je bla\u017eenom, 19. listopada 2003. Spomenut \u0107u interesantan detalj: Kad sam bio na sve\u010danosti progla\u0161enja herojskih krjeposti na\u0161e Blajke, Marije Propetoga Isusa u Vatikanu (20. XII. 2002.), i Majka Terezija je uz Ivana Merza bila me\u0111u desetak predvi\u0111enih za beatifikaciju. Kad je njezina nasljednica saznala kako ja dolazim iz Hrvatske, spomenula mi je kako je prije same smrti Majka Terezija molila neku molitvu na stranom jeziku koji oni nisu mogli razumjeti. Kasnije su otkrile kako je to bila posveta Srcu Isusovu koju je ona molila na hrvatskom jeziku.<\/p>\n<p>2. Utemeljitelji ili utemeljiteljice pojedinih redovni\u010dkih zajednica uglavnom su imali konkretne ciljeve i kategorije ljudi kojima su se posve\u0107ivali, kao na primjer nezbrinutu djecu, \u0161kolstvo, zdravstvo, mlade, obitelji, bolesnike, siroma\u0161ne i stare\u2026Dobar poznavatelj i \u0161tovatelj Majke Terezije, dr. Lush Gjergji, zapisao je kako mu je ona na upit koji je osnovni cilj njezinoga reda jednom zgodom rekla: \u201dMi smo <strong>\u2018<\/strong>red bez reda<strong>\u2018; <\/strong>jer na\u0161e zvanje i poslanje je ljubav prema ljudima svih rasa, nacija i vjera gdje god je \u017eivot u opasnosti\u201d. Svrha, dakle, njezine dru\u017ebe je svojevoljno sudjelovati u patnjama ljudi i slu\u017eiti najjadnijima, sa svije\u0161\u0107u kako \u201cBog preko nas ljubi siromahe\u201d.<\/p>\n<p>Sve je uvijek Bogu pripisivala, a sebe je smatrala obi\u010dnom \u201eBo\u017ejom olovkom\u201d. Sestrama je neumornao ponavljala da su \u201esiromasi zapravo Isus koji trpi\u201c, pa ih je trajno poticala neka \u201esvoje ruke daruju potpuno za slu\u017eenje, a svoje srce za ljubav prema siromasima\u201c. To je duhovnost Majke Terezije koja se prepoznaje u predanju i slu\u017eenju, s rado\u0161\u0107u i zahvalno\u0161\u0107u, bezuvjetno i besplatno. Moglo bi se re\u0107i kako Misionarke Ljubavi uz zavjet siroma\u0161tva, celibata i poslu\u0161nosti imaju i \u010detvrti zavjet \u201epotpunog prednja siromasima bez ikakvih uvjeta i razlika\u201c. Zbog toga se pri kraju Godine milosr\u0111a mo\u017ee re\u0107i da je Majka Terezija bila i ostala \u017eivo evan\u0111elje milosr\u0111a, jer je prepoznala, ljubila i slu\u017eila Isusu u jadnicima svijeta. No, mi nismo socijalne radnice, nego redovnice. A na\u0161 \u017eivot nije samo aktivno, ve\u0107 i kontemplativno usmjeren. Mi tra\u017eimo Isusa i klanjamo mu se u Svetohrani\u0161tu, a nalazimo ga u svijetu, u siromasima, odba\u010denima,\u00a0 gladnima i gubavima; u svakoj ljudskoj osobi\u201d.<\/p>\n<p>3. Na kraju navodim samo par misli iz njezine bogate duhovne ostav\u0161tine kao i odgovor na pitanje \u201eTko je za nju Isus Krist\u201c. Iz tih kratkih lapidarnih re\u010denica osjetit \u0107emo onu povezanost \u201egovora<strong>o<\/strong> <strong>Bogu<\/strong> <strong>i<\/strong> <strong>s<\/strong> <strong>Bogom<\/strong><strong>\u201c, kao i \u017eivotnu umre\u017eenost molitve, akcije i kontemplacije. Izme\u0111u citiranih misli <\/strong>Majke Terezije je i ona o \u201ekorijenu svih zala koji ona nalazi u sebi\u010dnosti, a najbolju zabavu vidi u radu\u201c. \u201eNajgori pak \u017eivotni poraz je obeshrabrenje, a najbolji poklon jest opro\u0161tenje\u201c. I dok \u201eoptimizam smatra korisnim i dobrim lijekom u dnevnim nevoljama, najva\u017enijom pak hranom dr\u017ei Ve\u010deru Gospodnju\u201c. Na pitanje tko je za nju Isus Krist, ona odgovara: On je Kruh \u017eivi i svjetlo koje treba upaliti. On je ljubav i sre\u0107a koju treba dijeliti. Njega prepoznajem u onima koji su gladni, \u017eedni, goli, bolesni, osamljeni, ne\u017eeljeni, gubavi, alkoholi\u010dari, mentalno zaostali, slijepi, nijemi, bogalji, ovisnici o drogama, prostitutke, zatvorenici, napu\u0161teni starci koje treba poslu\u017eiti. Isus je moj Bog, moj zaru\u010dnik, moj \u017eivot. On je moja jedina ljubav, moje sve u svemu.<\/p>\n<p>Ne \u010dudi onda \u0161to su biskupi na sinodi o novoj evangelizaciji (2012. u Rimu) me\u0111u uzorima na kojima se evangelizacija treba nadahnjivati, predlo\u017eili lik Majke Terezije. Neka i nama, koji planom Bo\u017eje Providnosti imamo zada\u0107u u ovo vrijeme i na ovom mjestu \u201eraspirivati milosni dar Bo\u017eji i izvr\u0161iti djelo blagovjesni\u010dko\u201c (2 Tim 4, 2-5), bla\u017eena i sutra sveta Majka Terezija pomogne <strong>povezivati i umre\u017eavati akciju i kontemplaciju<\/strong>. S <strong>molitvom i \u017eeljom da i nama Isus bude \u201e<\/strong>svjetlo koje treba upaliti i ljubav i sre\u0107a koju treba drugimaa navijestiti i dijeliti\u201d.<\/p>\n<p style=\"text-align: right;\"><em>Mons. \u017delimir Pulji\u0107,\u00a0<\/em>nadbiskup zadarski<\/p>\n<p>U Ninu, 3. rujna 2016.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zadarski nadbiskup mons. \u017delimir Pulji\u0107 uputio je svoju tradicionalnu poruku prigodom i ovogodi\u0161njeg 40. Katehetskog dana Zadarske nadbiskupije odr\u017eanog u Ninu 3.rujna 2016. godine&#8230;.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":938,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[37],"tags":[],"class_list":["post-3611","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-poruke"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3611","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3611"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3611\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3669,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3611\/revisions\/3669"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/938"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3611"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3611"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3611"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}