{"id":2046,"date":"2013-09-02T22:41:17","date_gmt":"2013-09-02T21:41:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2046"},"modified":"2013-12-09T22:41:43","modified_gmt":"2013-12-09T21:41:43","slug":"miroslav-bulesic-mucenik-krizme-i-zastitnik-istre-pismo-mons-dr-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2046","title":{"rendered":"MIROSLAV BULE\u0160I\u0106 \u2013 MU\u010cENIK KRIZME I ZA\u0160TITNIK ISTRE \u2013 Pismo mons. dr. \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Povodom beatifikacije Miroslava Bule\u0161i\u0107a, zadarski nadbiskup mons. dr. \u017delimir Pulji\u0107 uputio je Pismo sve\u0107enstvu, redovni\u0161tvu, katehetama i katehisticama te vjernicima laicima Zadarske nadbiskupije. Pismo objavljujemo u cijelosti:<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

1.<\/strong>\u00a0Kad je u prigodi pastirskog pohoda Hrvatskoj proglasio Alojzija Stepinca bla\u017eenim, u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., papa je rekao: \u201dVelik je broj mu\u010denika koji su tijekom stolje\u0107a nikli u ovim krajevima, po\u010dev\u0161i od vremena Rimskoga carstva, s likovima kao \u0161to su Venancije, Dujam, Sto\u0161ija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro i toliki drugi. Njima su se u kasnijim stolje\u0107ima pridru\u017eili Nikola Taveli\u0107 i Marko Kri\u017eev\u010danina,\u00a0 zatim mnogi svjedoci vjere u vrijeme otomanske vladavine te oni iz na\u0161ih vremena me\u0111u kojima se isti\u010de svijetla osoba kardinala Stepinca. Osim njih ima i mnogo drugih pastira i obi\u010dnih vjernika, mu\u017eeva i \u017eena koji su krvlju potvrdili svoju vjernost Kristu\u201d. Jedan od njih je na\u0161 skori bla\u017eenik Miroslav Bule\u0161i\u0107. S netom napunjenih 27 godina \u017eivota i niti 5 godina sve\u0107eni\u0161tva, on je sazrio do punine koju \u010dovjek te\u0161ko dosti\u017ee. Postao je mu\u010denikom krizme, i novim za\u0161titnikom Istre i sve\u0107enika.<\/p>\n

Povijest Crkve kroz 20 stolje\u0107a pamti milijune znanih i neznanih svjedoka vjere koji su svojom krvlju posvjedo\u010dili ono u \u0161to su vjerovali, ono \u0161to su osje\u0107ali, \u017eivjeli i smatrali najbitnijim. Imena mnogih od njih upisana su u dlanove Bo\u017eje ruke. A tek manji dio uzdignut je na \u010dast oltara. Hrvatska je bila zemlja komunisti\u010dkog bloka u kojoj su Titovi komunisti poubijali najve\u0107i broj katoli\u010dkih sve\u0107enika, preko \u0161est stotina. To je oko 17% hrvatskog klera. A da ne brojimo stotine i stotine sve\u0107enika koji su trpjeli po zatvorima. Ubijena su uz to 73 bogoslova i sjemeni\u0161tarca (jedna \u010ditava bogoslovija), 22 brata laika iz raznih redovni\u010dkih zajednica, te tridesetak \u010dasnih sestara.<\/p>\n

Kako se stje\u010de mu\u010deni\u010dka aureola i koga mo\u017eemo nazivati mu\u010denikom?<\/p>\n

2.\u00a0<\/strong>Kr\u0161\u0107anina koji je slobodno prihvatio\u00a0<\/em>i podnio nasilnu smrt kao svjedok kr\u0161\u0107anske vjere, uklju\u010duju\u0107i tu i kr\u0161\u0107anski moral, mo\u017ee se prema crkvenim kriterijima uzeti u obzir za provjeru kako bi ga se ubrojilo me\u0111u mu\u010denike. A da bi netko mogao \u201dpretendirati\u201d na to ime, mora umrijeti kako se latinski veli, \u201din odium fidei\u201d, tj. da je ubijem iz mr\u017enje prema vjeri. Treba, dakle, dokazati da je progonitelj to u\u010dinio iz mr\u017enje prema kr\u0161\u0107anskoj vjeri. Mora tako\u0111er biti bjelodano kako je ubijeni prihvatio nasilnu smrt slobodno, svjesno i iz ljubavi prema vjeri (\u201din amorem fidei\u201d), te da je smrt \u00a0dragovoljno i krotko podnio. Neophodno je, me\u0111utim, za naslov mu\u010denika provesti zakoniti crkveni postupak utvr\u0111ivanja mu\u010deni\u0161tva i osobne svetosti. A onda je potrebno da nakon provedenog procesa Crkva doti\u010dnog stradalnika zakonito proglasi mu\u010denikom i svecem kako bi ga se uvrstilo u crkveni martirologij i odredilo datum spomena. Ne mo\u017ee se, dakle, imenom mu\u010denika nekoga proizvoljno nazivati samo zato \u0161to je npr. kao kr\u0161\u0107anin iz vlastitih vjerskih pobuda sudjelovao i poginuo u nekom vjerskom ratu, i sli\u010dno. Potrebno je provesti spomenuti proces i po\u0161tivati proceduru.<\/p>\n

Zahvalni smo Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to \u0107e koncem rujna Crkva slu\u017ebeno uzdi\u0107i na \u010dast oltara mladog sve\u0107enika Miroslava Bule\u0161i\u0107a. Tim \u010dinom daje se do znanja kako je on ubijen \u201din odium fidei\u201d, te da je mu\u010deni\u010dku smrt podnio \u201din amorem fidei\u201d.\u00a0<\/em>Zbog toga \u0107e Pulska Arena 28. rujna 2013. svjedo\u010diti o ne\u010demu \u0161to se u Areni nije nikada zbilo. Taj prostor svjetske i profane zabave pretvorit \u0107e se u ozra\u010dje najuzvi\u0161enijeg doga\u0111aja za Pore\u010dku i Pulsku biskupiju i narod hrvatski. Tamo \u0107e kardinal Amato, uz koncelebraciju hrvatskog episkopata i drugih nazo\u010dnih kardinala, biskupa, sve\u0107enika i vjernika objaviti Crkvi i \u010ditavome svijetu da imamo novoga bla\u017eenog mu\u010denika, mladog sve\u0107enika, Hrvata, Miroslava Bule\u0161i\u0107a. On je svojom krvlju potvrdio vjernost Kristu. A mjesto, na kojem je ispovjedio vjeru i zakora\u010dio u vje\u010dni \u017eivot, postaje svetim prostorom kamo \u0107e ljudi rado po\u0107i na hodo\u010da\u0161\u0107e.<\/p>\n

3.<\/strong>\u00a0Katoli\u010dka teologija gleda na mu\u010denika kao na dovr\u0161enog \u010dovjeka i kr\u0161\u0107anina. Jer, on je u najte\u017eim okolnostima uz prolijevanje krvi svjedo\u010dio o Bo\u017ejoj ljubavi. Mu\u010denike razlikujemo od drugih upravo po tomu \u0161to su slu\u017eili bra\u0107i do krajnjih granica i dali vlastiti \u017eivot za vi\u0161e ideale. A to su u\u010dinili isklju\u010divo iz ljubavi i radi ljubavi. Ali, i u ljubavi prema svojim progoniteljima; onako kako je to uradio s\u00e2m Krist. Zato je u mu\u010deni\u0161tvu isklju\u010den svaki oblik mr\u017enje. Sveti Augustin je u tom vidu uobli\u010dio klasi\u010dno na\u010delo pa napisao kako \u201dmu\u010denika ne stvara kazna, nego razlog\u201d (Martyres non facit poena, sed causa, PL 36, 340). Ponosni smo \u0161to je Kongregacija na\u0161la kod sve\u0107enika Bule\u0161i\u0107a takve razloge. Pismena pak i usmena svjedo\u010danstva o ovom Bo\u017ejem sluzi govore da je njegov kratki sve\u0107eni\u010dki \u017eivot bio sav u znaku mu\u010deni\u0161tva. Okolnosti su, naime, bile takve da je vrlo brzo postao svjestan kako bi vjernost sve\u0107eni\u0161tvu mogla do\u0107i u isku\u0161enje. Zbog toga je nastojao biti spreman i na mogu\u0107nost mu\u010deni\u0161tva. To potvr\u0111uju rije\u010di iz dnevnika od\u00a022. o\u017eujka 1944.\u00a0<\/em>u kojem je zapisao: \u201dMoj \u017eivot Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti u\u010dini\u0161 dostojnim, ne bojim se mu\u010deni\u0161tva, ve\u0107 ga \u017eudim. Neka bude Tvoja volja<\/em>\u201d.<\/em><\/p>\n

Saslu\u0161ani svjedoci sla\u017eu se da je don Miroslav bio \u201duzoran sve\u0107enik, pun pastoralne revnosti, \u010dovjek molitve i \u010dovjek djelotvorne ljubavi. Imao je veliko srce za siromahe i za sve potrebne, a u svom djelovanju nadahnjivao se principima vjere, za koju je bio spreman polo\u017eiti i \u017eivot\u201d. Kao takvog otkriva nam ga i njegov duhovni dnevnik u kojem stoji: \u201dIzme\u0111u tu\u017enog i krvlju \u00a0okupanog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tje\u0161e i lije\u010de, podi\u017eu i zavijaju svaku ranu u bijeli omot ljubavi. Jer mr\u017enja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane<\/em>\u201d.<\/em><\/p>\n

Tko je novi mu\u010denik, sluga Bo\u017eji Miroslav Bule\u0161i\u0107?<\/p>\n

4.<\/strong>\u00a0Miroslav se rodio 13. svibnja 1920. u istarskom selu \u010cabruni\u0107i, \u017eupa Svetvin\u010denat, u obitelji Mihe i Lucije ro\u0111. Butkovi\u0107. Osnovnu \u0161kolu polazio je u Jur\u0161i\u0107ima, gdje mu je vjerou\u010ditelj bio revni i vrijedni sve\u0107enik don Ivan Pavi\u0107. Kad je odlu\u010dio po\u0107i u sjemeni\u0161te poslali su ga u Kopar gdje je ostao do mature (1939.). A onda ga je pore\u010dko-pulski biskup uputio na studij u Rim. Njegov je vjerou\u010ditelj don Ivan napisao da ga predla\u017ee za studij jer \u201dradi se o odli\u010dnom, intelektualnom, otvorenom, pobo\u017enom i dobrom mladi\u0107u\u201d. U Rimu je boravio od 1939. do ljeta 1943. Prve godine studija bio je u Francuskom zavodu, a naredne tri u sjemeni\u0161tu Lombardo. Redoviti studij filozofije i teologije poha\u0111ao je na Gregorijani. U rano prolje\u0107e 1943. vratio se u Istru gdje je u \u017eupnoj crkvi u Svetvin\u010dentu primio sve\u0107eni\u010dko re\u0111enje, 11. travnja 1943. Dirljive su rije\u010di koje je sam Bule\u0161i\u0107 zapisao u svom dnevniku tom prigodom: \u201dMoja majka, otac i bra\u0107a su plakali, a i mogli su: Sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i po\u010dimao biti stvar Bo\u017eja\u201d. Dva tjedna potom u istoj crkvi slavio svoju prvu misu s mladomisni\u010dkim geslom: \u201dDo\u0111i kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!\u201d<\/p>\n

Iste godine u jesen (1943.) Bule\u0161i\u0107 je imenovan \u017eupnikom u Baderni gdje se dvije ratne godine zdu\u0161no trudio u pastoralnom djelovanju. Hrabrio je i nesebi\u010dno se zauzimao za ljude, posebice za one koji su u ratnom vihoru bili najugro\u017eeniji. Zbog odva\u017enog, dosljednog i na\u010delnog djelovanja Bule\u0161i\u0107u su stizale prijetnje s raznih strana, pa je u osobnom dnevniku zapisao: \u201dAko me ho\u0107e\u0161 k Sebi, Gospodine, evo me pripravna. Darujem Ti sasvim \u017eivot za svoje stado\u201d. A da se njegovu spremnost za \u017ertva ne bi krivo protuma\u010dilo, on obja\u0161njava za \u0161to je spreman \u017eivot polo\u017eiti: \u2018\u017delim umrijeti samo za slavu Bo\u017eju i spasenje du\u0161e svoje kao i du\u0161a svojih vjernika\u2019. Protivnicima pak i progoniteljima on poru\u010duje: \u201dMoja je osveta \u2013 oprost\u201d.<\/p>\n

5.<\/strong>\u00a0Kraj Drugog svjetskog rata Bule\u0161i\u0107 je do\u010dekao u Baderni. Ali, ve\u0107 u jesen 1945. imenovan je \u017eupnikom u Kanfanaru. U novoj sredini dao se svom revno\u0161\u0107u na duhovnu obnovu prostrane i zahtjevne \u017eupe. O\u017eivio je crkveno pjevanje, pa su slavlja postala za sve privla\u010dnija. Uveo je pobo\u017enosti Srcu Isusovu i Marijinu, promicao zajedni\u010dko moljenje krunice, \u010destu ispovijed i pri\u010dest, posebice za skupine revnijih vjernika, te za mlade\u017e i djecu. Komunisti su grubim pritiscima odvra\u0107ali vjernike od mise i crkvenih obreda. Po\u010deli su uvoditi \u2018civilna vjen\u010danja\u2019 i pogrebe. Usprkos tomu kanfanarski su \u017eupljani u ve\u0107em broju dolazili u crkvu i pa\u017eljivo slu\u0161ali \u0161to \u017eupnik propovijeda. Zbog toga su neki \u010dlanovi komunisti\u010dke partije jedne nedjelje 1946. na kanfanarskom trgu me\u0111usobno zaklju\u010dili: \u201dDok je ovaj \u017eiv, narod ne\u0107e i\u0107i za nama, niti dolaziti na na\u0161e sastanke\u201d. Poku\u0161avali su nagovarati rodbinu neka se makne iz Kanfanara i po\u0111e u Italiju jer je tamo studirao. Tamo imao rodbinu i prijatelje, pa \u0107e biti mirniji. No on je odvratio: \u201dTu je ve\u0107a potreba za sve\u0107enicima, pa ovdje treba ostati!\u201d Prenijeli su mu i otvorene prijetnje komunista da ne govori tako otvoreno, jer mogao bi nastradati. On je odgovarao: \u201dAko me ubiju, ubit \u0107e me za vjeru i Boga!\u201d<\/p>\n

Nije ostao dugo u Kanfanaru, jer je ve\u0107 \u0161kolske godine 1946\/47. postavljen za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeni\u0161tu u Pazinu i tajnikom Sve\u0107eni\u010dkog zbora sv. Pavla. U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice, mons. dr. Jakoba Ukmara, kod dijeljenja krizme u Buzetu i okolnim \u017eupama. U subotu, 23. kolovoza 1947., kad su razulareni komunisti upali u \u017eupnu crkvu u Buzetu, s namjerom da sprije\u010de dijeljenje svete potvrde, Bule\u0161i\u0107 je svojim tijelom branio svetohrani\u0161te i u njemu Presveti oltarski sakramenat. \u2018Ovamo mo\u017eete pro\u0107i samo preko mene mrtva\u2019, govorio im je blijeda lica, ali posve smirena duha. Stajao je na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema njima koji su drsko zaposjeli prezbiterij, spreman dati \u017eivot da spasi svetinje. Sutradan na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. pratio je delegata Ukmara u Lani\u0161\u0107e gdje je bilo planirano dijeljenje svete krizme. Nakon zavr\u0161etka obreda krizme pobunjenici su upali u \u017eupnu ku\u0107u i ubodima no\u017eem u grlo ubili don Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\n

Miroslav Bule\u0161i\u0107 mu\u010denik svete potvrde<\/p>\n

6.<\/strong>\u00a0Mons. dr. Jakob Ukmar, komu je don Miroslav pomagao kod podijele sakramenta potvrde, u slu\u017ebenom izvje\u0161\u0107u Biskupskom Ordinarijatu u Trstu, 12. studenoga 1947., napisao je slijede\u0107e: \u201dNakon zavr\u0161etka krizme u crkvi i mise koju je slu\u017eio vl\u010d. Miroslav Bule\u0161i\u0107, uputili smo se u \u017eupnu ku\u0107u. \u010cetvrt sata nakon \u0161to su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli, oko jedanaest sati, pobunjenici su u\u0161li u ku\u0107u i ubili no\u017eem vele\u010dasnog Bule\u0161i\u0107a koji je bio kraj vratiju. Ja sam izi\u0161ao iz \u017eupnog ureda u predvorje i vidio kako mrtav le\u017ei na tlu me\u0111u zlikovcima koji su zaposjeli ku\u0107u; povukao sam se u spava\u0107u sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam te\u0161ko izudaran i ostao le\u017ee\u0107i u krvi. Smatraju\u0107i da sam mrtav, ostavili su me i potra\u017eili \u017eupnika. Ali, nisu ga prona\u0161li jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti..\u201d Bule\u0161i\u0107 je ubijen ubodima no\u017ea u grlo, a njegova krv poprskala je\u00a0 zid predsoblja lani\u0161koga \u017eupnog ureda. Prema rije\u010dima o\u010devidaca, Bule\u0161i\u0107 je osje\u0107ao kako umire pa je zazivao: \u201dIsuse, primi du\u0161u moju!\u201d Komunisti\u010dke vlasti tada su odredile neka se njegovo tijelo pokopa u Lani\u0161\u0107u. Tek 1958. tjelesni ostatci preneseni su u rodnu \u017eupu Svetvin\u010denat.<\/p>\n

Pore\u010dko-pulska biskupija od 1998. do 2004. provela je slu\u017ebeni dijecezanski proces o \u017eivotu i mu\u010deni\u010dkoj \u017ertvi Miroslava Bule\u0161i\u0107a. Prikupljena dokumentacija predana je 2004. Kongregaciji za kauze svetih. Dr\u017eavno Tajni\u0161tvo Svete Stolice, dopisom od 12. velja\u010de 2013. godine, priop\u0107ilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred progla\u0161enja bla\u017eenim sluge Bo\u017ejega Miroslava Bule\u0161i\u0107a obavi u Pore\u010dkoj i Pulskoj biskupiji, u subotu, 28. rujna 2013. Predstavnik Svetog Oca na slavlju progla\u0161enja bla\u017eenim u Puli, bit \u0107e prefekt Kongregacije za kauze svetih, uzoriti gospodin Angelo kardinal Amato.<\/p>\n

U radosnom i\u0161\u010dekivanju toga dana molimo se i pjevamo na\u0161em novom bla\u017eeniku: \u201dPotvrde svete ti darove \u0161titi\u0161, Duha i Istine milosni dar. Bla\u017eeni Miro, podaj nam snage: Bo\u017eanske ljubavi \u010duvaj nam \u017ear!<\/strong>\u201d<\/strong><\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Na dan mu\u010deni\u0161tva sv. Ivana Krstitelja,<\/p>\n

29. kolovoza 2013.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom beatifikacije Miroslava Bule\u0161i\u0107a, zadarski nadbiskup mons. dr. \u017delimir Pulji\u0107 uputio je Pismo sve\u0107enstvu, redovni\u0161tvu, katehetama i katehisticama te vjernicima laicima Zadarske nadbiskupije. Pismo objavljujemo u cijelosti:   1.\u00a0Kad je u prigodi pastirskog pohoda Hrvatskoj proglasio Alojzija Stepinca bla\u017eenim, u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., papa je rekao: \u201dVelik je broj mu\u010denika koji su tijekom […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[37],"tags":[],"class_list":["post-2046","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-poruke"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2046","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2046"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2046\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2047,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2046\/revisions\/2047"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2046"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2046"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2046"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}