<\/p>\n
U srijedu 4. rujna 2013. u Zadarskoj nadbiskupiji odr\u017ean je 37. Katehetski dan na temu:<\/b> \u201eSrcem vjerovati, ustima ispovijedati<\/b>. Povezanost sadr\u017eaja i \u010dina vjere<\/b>\u201c<\/b><\/p>\n
<\/p>\n
Prvi dio sve\u010danog programa odr\u017eao se u crkvi Uznesenja BDM na Belafu\u017ei gdje je koncelebriranu sv. Misu, u zajedni\u0161tvu mnogobrojnih sve\u0107enika i vjerou\u010ditelja, predvodio zadarski nadbiskup mons. dr. \u017delimir Pulji\u0107.<\/p>\n
Nadbiskup je u svojoj homiliji, pred okupljenim vjerou\u010diteljima i katehetama koji rade na podru\u010dju Zadarske nadbiskupije, uputio slijede\u0107u rije\u010d: “Povodom 50. obljetnice po\u010detka rada II. Vatikanskog sabora i 20. obljetnice Katekizma KC, kao najzrelijeg ploda Sabora, slavimo Godinu vjere, koja \u0107e kod nas u Nadbiskupiji trajati jo\u0161 dvije godine. Sabor je bio najzna\u010dajniji crkveni doga\u0111aj XX. stolje\u0107a. Stoga je Papa Benedikt XVI., koji je kao teolog sudjelovao na Saboru, proglasio Godinu vjere. Sabor je, naime, usmjerio djelovanje Crkve u svijetu, odredio ekumenska na\u010dela s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama. Uz to dao je neke smjernice kako se Crkva treba odnositi prema stvarnostima svijeta: Prema kulturi, politici, znanosti, umjetnosti i drugo. Protuma\u010dio je i smisao ljudskih prava, osobito vjerske slobode i dostojanstva ljudske osobe. Kona\u010dno, iznio je svijetu kako Crkva shva\u0107a samu sebe. \u2018Crkvo Kristova, \u0161to zbori\u0161 i misli\u0161 o sebi?\u2019 U tom vidu mi smo tijekom pro\u0161le \u0161kolske godine poku\u0161ali u\u0107i u duh dogmatsku konstitucije o Crkvi koja po\u010dinje rije\u010dima: \u201cSvjetlo naroda je Krist i zato ovaj Sveti Sabor \u017earko \u017eeli da njegovom svjetlo\u0161\u0107u, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navje\u0161\u0107uju\u0107i Evan\u0111elje svakomu stvoru (usp. Mk 16,15). I pitali smo se \u2018odakle dolazi Crkva koja \u017eeli obasjati svijet Kristovim svjetlom\u2019? I vidjeli smo da ona ne dolazi iz neke tame ili mita s nepoznatim izvorom. Ne, njezin je izvor poznat i utemeljen je na povijesnoj osobi Isusa Krista, na Bogo\u010dovjeku koji je ro\u0111en u Betlehemu i odrastao u Nazaretu! Crkva, dakle, dolazi iz otajstva Utjelovljenja.<\/p>\n
Ali, ona dolazi iz \u017ertve kri\u017ea i uskrsne zore, iz tog temeljnog doga\u0111aja na kojem Crkva po\u010diva i bez kojega ne bi postojala. \u2018Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je propovijedanje na\u0161e, veli sveti Pavao\u2019 (1 Kor 15,12-15). To je njezina \u201chrid koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati\u201d (usp. Mt 16,18). Ona je zajednica vjere bo\u017eanskoga porijekla kojoj je smisao i poslanje odredio Krist kao Po\u010detnik i Dovr\u0161itelj vjere na\u0161e (Heb 12,2).<\/p>\n
Isus nije utemeljio Crkvu da bude sama sebi svrhom, nego da \u017eivi u svijetu i \u2018da rod donosi, i rod njezin da ostane\u2019 (usp. Iv 15,16). Ona je poslana svakom \u010dovjeku i svim narodima: \u2018Po\u0111ite, dakle, i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode\u2019 (Mt 28,19-20). Zbog toga su svi njezini \u010dlanovi odgovorni za njezino poslanje. Svi su du\u017eni biti u dru\u0161tvu \u201csol zemlje\u201d i \u201csvjetlost svijeta\u201d (Mt 5,13. 14). \u201cTako neka svijetli va\u0161a svjetlost pred ljudima, da vide va\u0161a dobra djela i slave Oca va\u0161ega koji je na nebesima\u201d (Mt 5,16). Time je Isus postavio jasan zahtjev za sva vremena. Kako onima koji rade u tvornicama i na njivama, tako i onima koji su u \u0161koli ili pou\u010davaju na fakultetima. Isus \u017eeli neka njegova svjetlost sjaji i u laboratoriju gdje se istra\u017euje, kao i u sredstvima javnog priop\u0107avanja. Naime, gdje god vjernici \u017eive, rade i djeluju: u kulturi, ekonomiji, politici i bilo kojem zvanju imaju biti dosljedni svojoj vjeri i svojoj savjesti. I du\u017eni su biti subjekt dru\u0161tvenih zbivanja s ljudima koji se trude oko pravde, slobode i op\u0107eg dobra.<\/p>\n
Ne smije se, me\u0111utim, smetnuti s uma da se Crkva kao institucija ne mo\u017ee vezati ni uz koju politi\u010dku stranku ili opciju. Ona ljubomorno \u010duva svoju slobodu poslanja. I \u017eeli biti i ostati\u00a0 slobodna Crkva u slobodnom dru\u0161tvu. Njezina odvojenost od strana\u010dkih opredjeljenja nikako ne zna\u010di da je ona odvojena od svijeta i ravnodu\u0161na prema sadr\u017eajima koje nude razni politi\u010dki programi. Dapa\u010de, ona ima du\u017enost i zada\u0107u spomenute programe ocjenjivati i vrjednovati s moralnog gledi\u0161ta. \u201cNeka svijetli va\u0161a svjetlost pred ljudima, da vide va\u0161a dobra djela i slave Oca va\u0161ega koji je na nebesima\u201d (Mt 5,16). Demokracija otvara Crkvi i vjernicima punu slobodu djelovanja i svjedo\u010denja za sve \u0161to je pravo, istinito i \u010dovjeka dostojno. Zbog toga valja buditi i ja\u010dati svijest i odgovornost kod vjernika laika. O njihovu stavu, vjeri i izboru mo\u017ee \u010desto ovisiti budu\u0107nost i sudbina dru\u0161tva i naroda. To posebice isti\u010de Sabor u dekretu o laicima kad veli da je odgovornost i djelovanje vjernika laika u svijetu velika.<\/p>\n
Rekao sam da \u2018Sabor \u017earko \u017eeli da svjetlo\u0161\u0107u koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude\u2019 (Mk 16,15). To lice me\u0111utim \u010desto je po\u0161kropljenu krvlju njezinih svjedoka. Jedan od njih je i mladi sve\u0107enik Miroslav Bule\u0161i\u0107 koga su ubili komunisti prije 66 godina u njegovoj 27 godini \u017eivota, i nepunoj petoj godini sve\u0107eni\u0161tva. O njemu \u0107u re\u0107i koju rije\u010d u dvorani. Ovdje bih htio naglasiti da Crkva \u017eivi i od otajstva kri\u017ea. Isus je jasno najavio apostolima: \u201cU svijetu imate muku, ali hrabri budite; ja sam pobijedio svijet!\u201d (Iv 16,33). I ako se pitamo \u0161to to Crkva veli o sebi, mogli bismo re\u0107i kako se ona \u2018prepoznaje u sli\u010dnosti trpljenja\u2019 s njezinim utemeljiteljem Isusom Kristom. \u201cMene su progonili i vas \u0107e progoniti\u201d (Iv 15,19-20). Toliki su pape, biskupi, sve\u0107enici, redovnici i redovnice, kao i brojni vjernici laici trpjeli poni\u017eenja i mu\u010denja samo zbog svoje vjere. A da ne govorimo o silnom broju nepravednih sudskih procesa, zatvaranja i logore, odakle se mnogi nikada nisu vratili. Za\u0161to sve to? Otkuda tolika mr\u017enja na Crkvu? Za\u0161to su je smatrali tako opasnom? Ta velika tajna ima svoje jedino tuma\u010denje u Kristovu kri\u017eu i uskrsnu\u0107u. To je patnja koja otkupljuje, posve\u0107uje i osloba\u0111a. A umiranje postaje zalogom uskrsnu\u0107a. Zato Crkva ljubi i kad je mu\u010dena, a moli i kad je progonjena. Gospodin, naime, nala\u017ee: \u201cLjubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi Oca koji je na nebesima\u201d (Mt 5,44-45).<\/p>\n
\u2018Razmi\u0161ljaju\u0107i o patnjama Crkve kao i njezinom poni\u017eeno i iznaka\u017eenom licu, pi\u0161e poznati teolog Henri de Lubac, osje\u0107am potrebu da je \u2018ljubim dvostruko ja\u010de\u2019 (Le Christ au monde, br. 1, 1971, str. 19). Ljubiti Crkvu imao je kao svoje biskupsko geslo, moj pred\u0161asnik mons. Pren\u0111a. Ljubimo, dakle, Crkvu kao svoju duhovnu Majku. Ona nas je rodila, a kao djecu Bo\u017eju odgaja nas za ba\u0161tinu vje\u010dnoga \u017eivota. Ljubimo Crkvu jer ona je Isusovo otajstveno produljenje u svijetu. Po njoj i u njoj Krist nastavlja svoje poslanje. A ona, \u201cputuju\u0107i izme\u0111u progona svijeta i Bo\u017eje utjehe\u201d (sv. Augustin),\u00a0 ne prestaje objavljivati ljudima Isusovu muku i smrt, dok On ne do\u0111e (usp. 1 Kor 11,26). Uskrsnuli Gospodin daje joj snagu da strpljivo i s ljubavlju svladava sve \u017ealosti i te\u0161ko\u0107e, nutarnje i vanjske. S vjerom i predanjem kako je to u\u010dinio, prije 66 godina, sluga Bo\u017eji Miroslav Bule\u0161i\u0107 koji \u0107e koncem rujna 2013. biti ubrojen me\u0111u bla\u017eene mu\u010denike.”<\/p>\n
Na po\u010detku drugog radnog dijela susreta, koji je\u00a0 odr\u017ean u \u017eupnoj dvorani, nazo\u010dnima su se najprije obratili mr. don\u00a0 Ga\u0161para Dodi\u0107a, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije i nadbiskup mons. Pulji\u0107.\u00a0Nadbiskup je pozdravio najprije dvojicu mladomisnika, a potom i sve ostale koji rade na katehetskom polju. Najavio je nekoliko va\u017enih doga\u0111aja koji su pred nama, poput Dana Ivana Pavla II., koji \u0107e se odr\u017eati u studenome. Osim toga, pozvao je sve okupljene da se u \u0161to ve\u0107em broju odazovu kako bi sudjelovali na progla\u0161enje bla\u017eenim Miroslava Bule\u0161i\u0107a.<\/p>\n
Nakon nadbiskupovih rije\u010di predavanje na temu “Srcem vjerovati, ustima ispovijedati”<\/em> <\/strong>odr\u017eao je prof. dr. don Ivan Bodro\u017ei\u0107. On se osvrnuo na rije\u010di iz Rim 10,10 te je sudionicima susreta govorio o povezanosti sadr\u017eaja\u00a0i\u00a0\u010dina\u00a0vjere, otkriti\u00a0sadr\u017eaj\u00a0vjere\u00a0koji\u00a0se ispovijeda, slavi, \u017eivi i moli i razmi\u0161ljati o samom \u010dinu vjere.<\/p>\n \u201eVjera i srce su \u017eivotno povezani. Iz toga slijedi istinsko pravo svjedo\u010danstvo. Prema biblijskim tekstovima, ne mo\u017ee se govoriti o vjeri, ako se ne vjeruje srcem. Vjernost i po\u0161teno srce idu zajedno. Bo\u017eji narod nije bio uvijek vjernog srca. Vjera i srce idu zajedno. Na\u0161e srce je stvoreno da ostvari odnos povjerenja sa \u017eivim Bogom. Da u me\u0111uljudskim odnosima svjedo\u010di o tom povjerenju. Srce iziskuje vjernost. Srce je simbol i slika cjelovite vjernosti koja nije puka formalnost. Ne re\u0107i \u2018Vjerujem\u2019, a iza toga nema cjeline \u017eivota. Izvanjsko ispovijedanje nije dostatno, ako ga ne prati istinsko zajedni\u0161tvo srca s Bogom. U\u010dinak vjere ne doga\u0111a se samo na razini s Bogom, nego i na razini s ljudima. Mo\u0107 vjere u Krista Uskrsloga se ostvaruje i u horizontalnoj datosti, me\u0111usobnom \u017eivotu i zajedni\u0161tvu. \u017divo vjerovati zna\u010di vjerovati srcem, cijelim svojim bi\u0107em. Srce se slikovito odnosi na cjelinu \u017eivota. Ako se srce odmetne od Boga \u017eivoga, postaje tragedija, opa\u010dina, nevjera. Usvajanje sadr\u017eaja vjere i do\u017eivljaja pred Bogom zna\u010di srcem vjerovati. Ustima ispovijedati zna\u010di biti djelotvoran u svijetu, da me drugi vidi da sam rekao da sam vjernik, i da djelima to potvr\u0111ujem.<\/p>\n – Danas \u017eivimo u svijetu u kojem prevladava formalizam, da se \u010din vjere samo zadovolji, bez sadr\u017eaja. Prevladava relativizam, ne postoji istinski sadr\u017eaj u koji treba vjerovati.\u00a0Svatko ima svoje mi\u0161ljenje, nije\u010de se prava, apsolutna istina, pa se privatno mi\u0161ljenje, privatan stav i uvjerenje, uzdi\u017ee u rang neke vrste istine. Zato se ka\u017ee da svatko ima svoju istinu ili da svatko ima pravo na svoju istinu. \u201eTakva uvjerenja se uzdi\u017eu na razinu vjere. Kad ka\u017eemo da netko vjeruje, to nije i \u010din vjere. To je sadr\u017eajnije, temeljitije, uzvi\u0161enije. Imati mi\u0161ljenje o Bogu ne zna\u010di i \u010din vjere. Pravdamo se da svatko ima pravo vjerovati \u0161to ho\u0107e. No takav stav nije vjera. To su privatna mi\u0161ljenja i uvjerenja koja nemaju veze s biblijskim pojmom vjerovati. U takvom \u010dinu se ne uspostavlja pravo zajedni\u0161tvo s Bogom\u201c rekao je don Ivan, dodav\u0161i da pojam vjerovati rabimo iskrivljeno i pogre\u0161no. To se odra\u017eava i na sve\u0107enike i vjerou\u010ditelje, koji tako\u0111er prihva\u0107aju to kao gotovu datost \u2013 svatko ima pravo, pa se rabi termin \u2018vjerovati\u2019.<\/p>\n \u201e\u010cin vjere treba biti klju\u010d na\u0161eg \u017eivota, mora biti svjedo\u010den, prepoznat. Taj \u010din nas mora preporoditi i u\u010diniti da budemo svjedoci u svijetu u kojem \u017eivimo. U vjeri nije rije\u010d o tehnikama, disciplini. Potreban je istinski do\u017eivljaj Boga, kad stajem pred Boga, a Bog ulazi u moj \u017eivot. To je istinski \u010din vjere, pravo zajedni\u0161tvo na koje smo pozvani. Kod \u010dina vjere moramo govoriti o stvarnom zajedni\u0161tvu s Bogom koji staje pred nas i o\u010dekuje da ga prepoznamo. Vjera nije isje\u010dak, ona mora zahvatiti cijelo ljudsko bi\u0107e. Ta se rije\u010d ne smije rabiti kao neko privatno naho\u0111enje, zanemaruju\u0107i stvarnost \u017eivoga Boga ispred nas\u201c rekao je Bodro\u017ei\u0107. Glede stava kako svatko ima pravo na uvjerenje, predava\u010d je rekao da vjera ne mo\u017ee biti vrsta privatnog stava i mi\u0161ljenja, nego mora dopustiti \u017eivom Bogu da u\u0111e u na\u0161 \u017eivot, da me taj doga\u0111aj preobrazi i da ga posvjedo\u010dim. Tu se doga\u0111a dinamizam primljen iz iskustva Boga i onoga \u0161to smo posvjedo\u010dili. Upozorio je na raskorak u \u017eivotu, izme\u0111u onoga \u0161to ka\u017eemo da vjerujemo i onoga \u0161to vjerujemo. \u201eRaskorak nastaje jer se ne vjeruje svim srcem. Jer Bog nije zahvatio osobu na cjelovit na\u010din. Vjeruje se parcijalno, povr\u0161no, privremeno, ne cjelovito kao \u0161to Bog koji nas zahva\u0107a i o\u010dekuje. \u010cin vjere se vidi i vani pred ljudima. Treba ga se vidjeti u svijetu. To je \u010din kojim se pouzdajem u Boga. To spa\u0161ava, ako smo izgovorili da smo kr\u0161\u0107ani i djelima to potvrdili, to je iskustvo spasenja. Na takvo ispovijedanje nas pozivaju i pobudnica \u2018Porta fidei\u2019 i dinamizam \u017eivota. Otvorimo otajstvu vrata svoga srca koja uvijek moraju biti vrata vjere. Srce je sto\u017eerno, kako bi vjerovalo, kako bi cjelina na\u0161eg \u017eivota prionula uz Boga. Da bismo darom vjere i Bo\u017eje prisutnosti bili odva\u017eni i postojani svjedoci u svijetu u kojem \u017eivimo. Da bismi mi koji smo Boga iskusili pomogli i onima kojima smo poslani. Da sami otvore vrata svoga srca u susretu sa \u017eivim Bogom \u017eivim\u201c rekao je predava\u010d, zaklju\u010div\u0161i: \u201e\u010cin vjere je istovremeno osobni i zajedni\u010dki. Od vremena kad je za mnoge bio osoban, ali su bili sprije\u010deni svjedo\u010diti javno u zajednici vjernika i dru\u0161tvu, dolazimo do obrnute situacije: sakramentima se pristupa kao javnom \u010dinu, sudjeluje se na javnim manifestacijama, ali nema osobnog razumijevanja i prihva\u0107anja vjere. \u010cin vjere je uvijek \u2018Ja vjerujem\u2019, ali taj \u2018Ja vjerujem\u2019 se izgovara u zajednici vjernika, ne privatno,\u00a0kazao je, me\u0111u ostalim, dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n Nakon izlaganja uslijedio je rad i izvje\u0161\u0107e o radu u radionicama, da bi susret \u00a0zavr\u0161io najavom doga\u0111anja u Nadbiskupiji u novoj pastoralnoj\u00a0 godini 2013.\/2014.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U srijedu 4. rujna 2013. u Zadarskoj nadbiskupiji odr\u017ean je 37. Katehetski dan na temu: \u201eSrcem vjerovati, ustima ispovijedati. Povezanost sadr\u017eaja i \u010dina vjere\u201c Prvi dio sve\u010danog programa odr\u017eao se u crkvi Uznesenja BDM na Belafu\u017ei gdje je koncelebriranu sv. Misu, u zajedni\u0161tvu mnogobrojnih sve\u0107enika i vjerou\u010ditelja, predvodio zadarski nadbiskup mons. dr. \u017delimir […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[27],"tags":[],"class_list":["post-1857","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-dogadanja-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1857","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1857"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1857\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1862,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1857\/revisions\/1862"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1857"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1857"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1857"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}