<\/p>\n
Susret je po\u010deo molitvom Srednjeg\u00a0\u010dasa, tijekom kojega je nagovor o temi\u00a0\u2018Abeceda istinske komunikacije\u00a0s Bogom i s ljudima\u2019\u00a0<\/strong>odr\u017eao zadarski nadbiskup\u00a0\u017delimir Pulji\u0107<\/strong>, navode\u0107i: \u201eO komunikaciji netko je napisao: \u201eUo\u010diti \u0161to je re\u010deno, razumjeti \u0161to je skriveno, prihvatiti \u0161to je ponu\u0111eno te pritom ne iskrivljivati stvari i ne suditi, ve\u0107 s po\u0161tovanjem i voljom drugome izre\u0107i iskrenu dobrodo\u0161licu, dobar je znak i po\u010detak korisne komunikacije\u201c.<\/p>\n \u201eAbeceda istinske komunikacije izri\u010de se u dva temeljna ljudska stava: znati drugoga \u010duti i saslu\u0161ati, a onda htjeti re\u0107i ne\u0161to i o sebi. Put zajedni\u0161tva u poduze\u0107u, \u0161koli, stranci, obitelji i \u017eupi odvija se na kolosijeku razumijevanja, shva\u0107anja i prihva\u0107anja drugih\u201c rekao je mons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i kako je rije\u010d \u2018slu\u0161ati\u2019 sastavni dio razgovora u krugu roditelja, odgojitelja, profesora i nastavnika \u201ekoji se obi\u010dno tu\u017ee kako ih u\u010denici, djeca, studenti, ne slu\u0161aju\u201c.<\/p>\n Rije\u010d \u2018slu\u0161ati\u2019 ima vi\u0161e ina\u010dica: saslu\u0161ati, preslu\u0161ati, usli\u0161ati, \u010duti i slu\u0161ati. \u010covjeka se mo\u017ee \u010duti ili pre\u010duti, rekao je mons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i kako se svojim govorom ili vladanjem drugoj osobi mo\u017ee dati do znanja da je problem sugovornika bezvrijedan. A potrebno je da nas drugi saslu\u0161a, da poka\u017ee razumijevanje, da nas prihvati i dopusti nam izre\u0107i te\u0161ko\u0107e. \u201eI mi smo \u010desto \u2018taj drugi\u2019 koji je gluh, okovan, nema uha ni srca, osobito prema najbli\u017eima: ocu, majci, mu\u017eu, \u017eeni, djeci, bra\u0107i, sestrama. Slu\u0161anje drugoga, biti pokraj njega, razumjeti ga i dati mu priliku da se ispri\u010da s povjerenjem i bez straha, va\u017enije je i mudrije odgojno sredstvo od mnogoga govorenja. Budi onaj koji slu\u0161a i onaj koji govori. Jer, slu\u0161ati zna\u010di udisati, a govoriti izdisati. Tko samo slu\u0161a, u opasnosti je da se prenapuni. Tko samo govori, u opasnosti je da se brzo isprazni\u201c poru\u010dio je nadbiskup, dodav\u0161i kako ispravno saslu\u0161ati zna\u010di drugome dati prostora u svom srcu, biti sno\u0161ljiv, prihvatiti poziv da drugoga pohodi\u0161 i otkrije\u0161 kako mu je.<\/p>\n Nadbiskup je rekao da u razgovorima ljudi \u010desto pri\u010daju o sporednom i neva\u017enom, a treba otvoreno re\u0107i \u0161to osoba misli i osje\u0107a. \u201eKad bi se tako radilo, bilo bi manje krivih dojmova, predrasuda i zakulisnih ogovaranja, a vi\u0161e razumijevanja i povjerenja. Razgovori, me\u0111utim, mogu biti povr\u0161ni i otrcani ili tra\u010d-partija u kojima \u010dovjek ne daje od sebe niti prima od drugoga\u201c upozorio je mons. Pulji\u0107, istaknuv\u0161i da je va\u017eno izno\u0161enje osobnih nazora, mi\u0161ljenja i osje\u0107aja, da bi drugi stekao pravu sliku o osobi.<\/p>\n \u201eMnoge obiteljske sva\u0111e, prepirke i nerazumijevanja nastaju jer nema iskrenosti, bojimo se re\u0107i \u0161to osje\u0107amo. Ili kad nas ne\u0161to mu\u010di, to \u010dinimo povi\u0161enim tonom. Trebalo bi re\u0107i \u0161to se osje\u0107a, uz pa\u017enju i ljubav prema onome kome se govori. To nije vrlina koju dobivamo ra\u0111anjem, nego umije\u0107e koje stje\u010demo svakodnevnim trudom, vje\u017ebom i nastojanjem \u0161to boljeg shva\u0107anja sebe i razumijevanja drugih\u201c naglasio je mons. Pulji\u0107, poru\u010div\u0161i: \u201eNe predstavljaj se ni kao sveti Nikola, a ni kao krampus. Svi imamo svijetlih i tamnih strana, priznaj svoje i tu\u0111e vrline i granice. Ne uzdi\u017ei druge u nebesa, ali ne otpisuj ljude i ne proklinji. Ne prepu\u0161taj drugome da \u010dita tvoje misli, nego reci \u0161to stvarno osje\u0107a\u0161, \u0161to te nervira i mu\u010di. Priop\u0107iti ne zna\u010di govoriti samo spontano i re\u0107i kako nam se trenutno svi\u0111a, bez obzira prema drugome. Priop\u0107iti zna\u010di re\u0107i \u0161to nam le\u017ei na srcu i \u0161to nam se \u010dini va\u017enim za odnos s drugima. Onda na\u0107i ton razgovora da nas drugi mo\u017ee pratiti i shvatiti\u201c preporu\u010dio je nadbiskup Pulji\u0107, potaknuv\u0161i da nam u kontekstu komunikacije s ljudima i s Bogom pomogne i sveti Pavao poticajem kojeg je uputio Filipljanima: \u201eIspunite me rado\u0161\u0107u: slo\u017eni budite, istu ljubav njegujte, jednodu\u0161ni i jedne misli; nikakvo suparni\u0161tvo ni umi\u0161ljenost, nego u poniznosti jedni druge smatrajte vi\u0161ima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono \u0161to se ti\u010de drugih! (Fil 2, 1-8).<\/p>\n Povodom po\u010detka \u0161kolske godine, prikladna tema\u00a0\u201eSve\u0107enik i kateheta u odgoju u\u010denika, studenta i odraslih\u201c\u00a0<\/strong>bio je naziv drugog predavanja koje je odr\u017eao nadbiskup\u00a0Pulji\u0107.<\/strong><\/p>\n Biti odgojitelj zna\u010di imati priliku da pomogne\u0161 drugima da se ostvare ali i da se i ti s njima ostvari\u0161, istaknuo je mons. Pulji\u0107, rekav\u0161i da odgojitelju nije dostatna samo visoka izobrazba, koja je preduvjet, nego razumijevanje umom, srcem i umije\u0107em. Prema ameri\u010dkom psihoterapeutu Carl Rogersu, za uspjeh u terapiji va\u017eno je troje: pozitivno vrednovanje sebe i drugih\u00a0 (objektivnost i samokriti\u010dnost), empati\u010dno shva\u0107anje (upoznavanje drugih putem srca i intuicije) i autenti\u010dnost (unutarnja skladnost, iskrenost, naravnost).<\/p>\n Nadbiskup je predstavio dva stava odgojitelja prema njema\u010dkom pedagogu R. Tauschu. Stav odbijanja u kombinaciji s maksimalnom kontrolom za rezultat ima autoritarizam (diktaturu). Stav odbijanja s minimalnom kontrolom daje kategoriju laissez-faire, nereda i anarhije. Ako je stav po\u0161tivanja u sredini, to je idealna pozicija zlatne sredine, umjerenosti i razboritosti, jedino polje na kojem je mogu\u0107 pravi i potpuni odgoj, pojasnio je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n Posljedice tih stavova su da u rigoroznom odgoju osoba do\u017eivi granice, biva zamla\u0107en i pla\u0161ljiv, nepovjerljiv prema drugima. \u201eZabranjeno za njega dobiva dodatnu dra\u017e i \u010dar, pa zlo \u010dini potajno. Jer, samo takav na\u010din omogu\u0107uje mu da iskusi slobodu. Kad ne do\u017eivi nikakve granice, on ne\u0107e nikada znati da postoji \u0161to je mogu\u0107e i nemogu\u0107e. Ne\u0107e imati socijalni osje\u0107aj da i drugi imaju neka prava i potrebe. U zdravoj atmosferi zlatne sredine, osoba \u0107e na vrijeme do\u017eivjeti i nu\u017ene granice, potrebnu slobodu i razumski red. Odgojitelj \u0107e zato postupati prema starom pedago\u0161kom pravilu: blago u postupanje, a jasno u na\u010delima\u201c istaknuo je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n Govore\u0107i o legitimnom i nelegitimnom autoritetu sve\u0107enika, katehete, roditelja i odgojitelja, nadbiskup je rekao da \u201eautoritet nije atribut polo\u017eaja ni dio funkcije, nego svojstvo koje se mo\u017ee ste\u0107i i izgubiti. Nele\u00adgitimni autoritet posti\u017ee se silom, sugestijom, fas\u00adcinacijom, a legitimni se stvara povjerenjem koje proizlazi iz tropleta priznanje, pa\u017enja i ljubav. Ako je sve\u0107enik, kateheta, odgojitelj pro\u017eet tim trodimenzionalnim odnosom, onda se ne\u0107e pozivati na ano\u00adnimni diktat, na na\u010din da ka\u017ee, \u2018To se ne radi\u2019, kako bi utemeljio svoj autoritet. To stvara labilne li\u010dnosti koje se okre\u0107u kako vjetar pu\u0161e. Temeljiti sve samo na zakonu i sta\u00adtutima nije dovoljno. Svaki zakon je skup tuma\u010denja u obliku treba i mora. A me\u0111u ljudskim zakonima nekad ima i lo\u0161ih propisa\u201c upozorio je nadbiskup, rekav\u0161i da je va\u017eno biti smiren i u\u017eivati \u0161to je osoba odgojitelj, sve\u0107enik, kateheta, roditelj. Nadbiskup je zaklju\u010dio da je \u2018pedago\u0161ki recept\u2019 u odnosu na nas same \u2013 rasti u kreposti i mudrosti pred Bogom i ljudima, svjesni da su i odgojitelji u procesu rasta i dozrijevanja. Glede na\u0161eg odnosa s drugima, preporuka Krech \u2013 Chruchfilda glasi: \u201eBdjeti nad drugima, ali ne gnjaviti ih! Biti \u010dvrst, ali bez o\u0161trine i grubosti\u201c.<\/p>\n U izlaganju\u00a0\u2018I nas se to ti\u010de\u2019 mr. fra \u017darko Relota<\/strong>\u00a0govorio je o va\u017enosti roditelja od kojih se o\u010dekuje aktivan i sudioni\u010dki anga\u017eman u pripravi za primanje sakramenata djece uop\u0107e, konkretno, roditeljima krizmanika i potrebi njihove uklju\u010denosti u pripravu primanja sakramenta potvrde njihove djece.<\/p>\n \u201eTaj aktivni i sudioni\u010dki anga\u017eman ne odnosi se na stil odijevanja kojim \u0107e biti zaogrnuta njihova djeca ni na organizaciju postkrizmani\u010dkog obiteljsko \u2013 prijateljskog slavlja, nego na vjerni\u010dko \u2013 svjedo\u010dko poslanje roditelja u odgoju i formaciji njihove djece. Roditelje bi trebalo aktivno uklju\u010diti u pripravu njihove djece za sakramente. Njih valja uvjeriti da je svaki sakrament obiteljska stvarnost. Barem u onoj mjeri u kojoj sakramente do\u017eivljavaju pod vidom obiteljske proslave i \u2018derneka\u2019\u201c poru\u010dio je Relota, pozitivnim navode\u0107i primjer kako je jedan roditelj o zajedni\u010dkoj pripravi roditelja za pristup sakramentu krizme njihove djece napisao: \u201eMolili smo da na\u0161a djeca ve\u0107 sada upoznaju Duha Svetoga, a ne kao mi u 40-oj godini \u017eivota. Zato smo imali zajedni\u010dku duhovnu obnovu, zajedni\u010dku pripravu za svetu ispovijed. Na kraju smo znali za\u0161to \u017eelimo da na\u0161a djeca prime taj sakrament\u201c.<\/p>\n Relota je istaknuo da je najstariji oblik vjeronauka bio u obitelji. \u201eObitelj je i mjesto gdje se postavlja temelj pouke i navike koju dobiva ljudska osoba. Zato u kr\u0161\u0107anskoj obitelji treba njegovati kr\u0161\u0107ansku obiteljsku kulturu, obiteljsku duhovnost i obiteljski vjeronauk\u201c istaknuo je predava\u010d.<\/p>\n Govore\u0107i o potrebi da se roditelje od nezainteresiranosti dovede do odgovornosti za sakramentalni \u017eivot djece, fra \u017darko je rekao da su roditelji prvi, glavni i povla\u0161teni odgojitelji ali i vjerou\u010ditelji svoje djece. \u201eNekada je bilo normalno da se u krugu vlastite obitelji ostvaruje obiteljska kateheza. Odgovornost za odgoj u vjeri bilo je samo po sebi razumljivo i nitko nije pomi\u0161ljao osloboditi se te du\u017enosti i odgovornosti. Me\u0111utim, danas se \u017eeli re\u0107i kako je obitelj u krizi jer je zaokupljena mnogim drugim \u2018va\u017enijim\u2019 egzistencijalnim problemima te i zbog toga nije vi\u0161e u stanju pru\u017eiti djeci zadovoljavaju\u0107i vjerski odgoj\u201c upozorio je Relota, podsjetiv\u0161i kako je \u201eetatisti\u010dka pedagogija, svojstvena staljinisti\u010dkoj pro\u0161losti, htjela smanjiti utjecaj obitelji na odgoj djece i tako monopolizirati odgoj da bi se ostvarili ciljevi te pedagogije. Dosta obitelji je prihvatilo postavke etatisti\u010dke pedagogije jer je za mnoge to zna\u010dilo prepustiti drugima da odgajaju vlastitu djecu, \u010dime i odgovornost za eventualni neuspjeh ti drugi preuzimaju na sebe. Neki roditelji su svoju roditeljsku funkciju smatrali \u010disto reproduktivnom i brigom oko stvaranja potrebnoga za rast njihove djece, a ostale funkcije su uglavnom prepustili \u0161koli\u201c upozorio je fra \u017darko Relota.<\/p>\n \u201eRoditelji kao da zaboravljaju da ih niti jedna druga odgojna institucija ne mo\u017ee zamijeniti u njihovom odgojnom poslanju, kao da zaboravljaju da su ve\u0107 kod crkvenog vjen\u010danja i kr\u0161tenja djece obe\u0107ali da \u0107e kr\u0161\u0107anski odgajati djecu i brinuti se za njihov vjerski \u017eivot. Roditelji \u017eele da im djeca budu bli\u017ee Crkvi te ih upu\u0107uju na profesionalne prenositelje vjere, vjeruju\u0107i da \u0107e i njihova odgojna uloga biti drugorazredne naravi, da \u0107e se osloboditi ne\u010dega ne toliko va\u017enoga da se oni moraju za to zalo\u017eiti. Unato\u010d tome, ne dozvoljavaju ba\u0161 previ\u0161e da profesionalni prenositelji vjere imaju utjecaja na djecu\u201c istaknuo je Relota.<\/p>\n U vremenu kada \u201eglobalno dru\u0161tvo, te\u017ee\u0107i svome ostvarenju, vje\u0161to manipulira ljudima te progla\u0161ava antiekumenskom i protudijalo\u0161kom ideju svih koji nastoje oko o\u010duvanja katoli\u010dkog identiteta\u201c, predava\u010d je rekao da bi \u201ekatoli\u010dki roditelji trebali imati dovoljno duha i pronicljivosti te otkriti da je odgojiti osobu koja je stvorenje Bo\u017eje sasvim razli\u010dito od odgoja koji sve osobe tretira kao gra\u0111ane svoga vremena bez povijesne, ontolo\u0161ke i nacionalne dimenzije\u201c.<\/p>\n \u201eOsnovno je svjedo\u010denjem \u017eivota odgajati djecu. Da bi se katehizanti su\u017eivjeli s onim \u0161to im je katehetskom poukom navije\u0161teno, potrebno je da to u njima podr\u017eavaju i roditelji. Na roditeljima je najve\u0107a odgovornost u odgoju u vjeri vlastite djece. Kao \u0161to se ne zamaraju prevelikom antropologijom i pedagogijom da bi ih odgojili za \u017eivot, tako se ne bi trebali zamarati kompliciranim katehetskim formulama da ih odgoje za vjeru. Ne isklju\u010duju\u0107i potrebu doktrinarnog preno\u0161enja vjere, ne zanemaruju\u0107i va\u017enost filozofsko-spekulativnih razgovora o vjeri, ipak je najva\u017enije \u0161utljivo i nenametljivo \u017eivljenje evan\u0111eoske poruke u svakodnevnom \u017eivotu \u0161to nikoga ne ostavlja ravnodu\u0161nim\u201c poru\u010dio je Relota, smatraju\u0107i da poticaj roditeljima na ve\u0107i osobni anga\u017eman ilustrira i mudra izreka starih Kineza: \u201e\u0160to \u010dujem zaboravim, \u0161to vidim zapamtim, \u0161to na\u010dinim spoznam\u201c.<\/p>\n Istaknuv\u0161i da je \u201eduhovna obnova obitelji nada da stvari budu bolje\u201c te da \u201eCrkva mora pokazati obiteljima da su upravo one blagoslov Bo\u017eji i najve\u0107a vrijednost\u201c, Relota je istaknuo misli koje poti\u010du na bu\u0111enje, pape Franje, koje je zapisao u sedmom poglavlju apostolske pobudnice Amoris Laetitia. \u201ePapa Franjo pita, \u017eele li roditelji znati \u201egdje su djeca, gdje je njihova du\u0161a\u201c i nastavlja da se moralni odgoj djece nikada u potpunosti ne smije povjeriti drugima. Papa tvrdi da \u2018fizi\u010dka i emocionalna odsutnost\u2019 roditelja u odgoju \u2018vi\u0161e boli od mogu\u0107e kazne koju dijete mo\u017ee dobiti\u2019. \u201eOdgoj djece mora biti obilje\u017een urednim procesom preno\u0161enja vjere. Obitelj mora biti mjesto gdje \u0107emo u\u010diti cijeniti smisao i ljepotu vjere, moliti i slu\u017eiti bli\u017enjemu. Zbog toga trenuci zajedni\u010dke molitve u obitelji i izrazi pu\u010dke pobo\u017enosti mogu imati ve\u0107u evangelizacijsku snagu od svih kateheza i prodika\u201c prenio je zaklju\u010dno Papine misli fra \u017darko Relota.<\/p>\n Predavanje \u2018Nastanak i konstitutivni elementi priru\u010dnika za rad s krizmanicima\u2019 odr\u017eala je dr. Marijana Mohori\u0107, SCJ. U radu vjerou\u010ditelja u \u010detiri skupine sudionici su se upoznali s temama priru\u010dnika \u2018Potvr\u0111eni za \u017eivot u punini\u2019.<\/p>\n preuzeto sa: https:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=43861<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U pastoralnom centru \u017eupe Uznesenja BDM na Belafu\u017ei u Zadru – u subotu 5. rujna – odr\u017ean je 44. Katehetski Dan Zadarske nadbiskupije. …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[27],"tags":[],"class_list":["post-5957","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-dogadanja-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5957","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5957"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5957\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5960,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5957\/revisions\/5960"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5957"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5957"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/www.katehetski.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5957"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}